Gledam tvoju sliku
Tvoje plave oči su mi na piku
Gledam i plačem
Jer imam uspomenu nećeg vječno izgubljenog
Te oči su bile ogledalo duše
I kad su me pogledale osjetila sam leptiriće nasred buše
Kad su rekle da me ostaviti neće
Moje srce od radosti zapeće
Peklo je jako
Jer naša srca kucaju nejednako
Da me nećeš ostaviti bila samo buduća uspomena
Koja u mom srcu nije zaboravljena
Mislila sam da će se to možda ostvariti
I da ćemo se vječno voljeti
Ali pokazao si koliko me voliš
I lijepo sad od mene odlaziš
Lijep prikaz «vječne» ljubavi,zar ne?
Misliš da sad s drugom možeš biti sretan?
Jer sve dok moje srce pati
I dok ovaj svoj «dug» koji si stvorio ne otplati
Život ti neće biti sređen
Jer u tebi živi totalno drugi život i to onaj zaboravljen
Sad znam što sam skrivila
I gdje sad grešku napravila
Znala sam da če patnja biti kraj
Ali nisam nadala za trenutak taj
Shvati da moje oči za tobom žude
I da ti se u svakom trenutku nude
Žele s tobom živjeti
I svoj život s tobom preživjeti
Post je objavljen 14.04.2007. u 15:29 sati.