Marketing
...efo me...
...evo i mene ljudi moji...
...nisam vam pisala točno tjedan dana al eto sad malo hehehe pa onda neću opet tjedan dana...
...hm šta da vam kažem što se dešavalo u ovih tjedan dana heheheh....
...neznam jednostavno je luuuuuuuuuuuuuuuuudnica
i ubija me pomisao da u ponedjeljak moram u školu a što je najgore još su mi i razred ofarbali u rozo zelenu boju
...ubit ću se...
...ljudi moji planiram o zatvaranju bloga jer stavrno neznam šta da pišem hehehehe a možda otvorim neku stranicu sa mjuzom i motorima heheh tko zna šta će puhnut u ovu moju ludu glavu...
...eh da,jučer sam bila u insideu na go-go shovu hehehe i ja nemogu vjerovat kako je bog nepravedan hehehe...
...ona ženska nema šta nema,mislim nisam lezba ali šta je je ženska ima jebeno tjelo hehehehe...
...u cijelom insideu dečki su skupljali slinu, a cure suze zato što nemaju takvo tijelo hehehee....
...samo ste trebali gledat dečke dok je ženska plesala heheheheheh luuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuudnica....
eh da ljudi evo vam još malo pjesmica a ja odo svojim putem hehehe
kissssssssssssssssss svima a naročito valentini koja je ostala bez očiju i dinku koji je osto bez sline hehehehe
zmaju polomljenih krila....
dugo smo bili jedno drugome podrška...
plakali i smijali se zajedno...
slomljeno srce liječio bi mi svojim zagrljajem...
bili smo si ljubavni savjetnici...
jedne večeri shvatila sam...
shvatila sam da više te ne gledam prijateljskim očima...
nisi to smjeo napraviti, ne meni...
zašto me zavaravaš?
zašto se pretvaraš?
zašto ne zaboraviš na nju...
govorio si mi prelijepe riječi...
zbog njih sam sada izgubljena...
tvoji poljupci one večeri...
jedine večeri kada sam osjetila usne tvoje...
probudilo se u meni nešto što nikada nije...
uz tebe osjećam sigurnost...
po prvi put u životu osjećam istinsku sreću...
šta mi se to dešava?
vidiš šta si napravio?
mi niti ne možemo biti prijatelji...
nikada niti nismo bili...
ne mogu biti u tvojoj blizini...
ne želim da shvatiš...
neću ti ovaj put to reći..
neću ti lagati da je ona noć bila posljedica lošeg vina...
nemoj tražiti da te tješim...
to više ne mogu..
oprosti mi...
što ne mogu te gledati kao prijatelja...
oprosti što ponekada zaželim imati ljubav koju njoj želiš dati...
i oprosti mi što želim biti uz tebe čitavu vječnost...
što ponekada zaželim biti u zagrljaju zmaja polomljenih krila...
zbog tebe...
Komadici duse rasuti su pod tamnom mjesecinom....
u beskraju crne tame....
niceg vise nema..
samo ja i tisina...
dugo putovala sam kroz noc..
svijetlost tih ociju...
daje mi snagu...
tu su na kraju mracnog tunela...
polako se povlace osjecaji sto me guse...
dusa boluje...
snagom bijesnog vihora..
prazan pogled gleda u daljinu..
bez nade...
mjesec se nocas igra pod svodom tih sjajnih zvjezdica..
izgubljena u tami koja nosi moj jecaj kroz noc..
nada je odleprsala poput pahulje na dlanu...
poput tebe...
PROLJETNOJ NOĆI
Kad prolazim kraj prozora njenih
u proljetnoj noći dok miriši lipom zrak,
ja zastanem malo, baš tu,
gdje iz njene sobe
pada svijetla trak.
Nekad je vidim, nekad ne,
al uvijek drag mi biva kratak tren
kroz zavjesu kad ukaže se
tako jako voljen lik mi njen.
Ne ostajem nikad dugo
i u mrkli opet kročim mrak,
ganut čežnjom tek zadrhtim
u proljetnoj noći dok miriši lipom zrak.
JESENJA NOĆ
Sjećaš li se draga te jesenje noći
dok mjesečine traci padahu po nama,
ljubismo se strasno u usta i oči
tek upoznali i bez imalo srama.
Zvijezde su bile tajanstveno blizu,
iz daljine čuo se tijani poj,
na jednoj od klupa u dugome nizu
ja ubrah svaki nježni drhtaj tvoj.
Vječnost u duši oćutjesmo tada,
o kako je davna ta noć tajanstva
jer evo sa sjetom na licu sada
ja sjećam se toga kratkog poznanstva.
I ponekad odem do starih klupa
al ne idem nikad u jesenju noć,
u večer tu kad bili smo skupa
mi nikada više nećemo doć.
RUŽA
U vrtu prepunom lijepih ruža
i latica nježnih što drhte u rosi
gotovo svaka uvene tiho
pred danima tužnim što vrijeme ih nosi.
Tek rijetka se otme i nastavi zračit
svu raskoš svoju i bića ljepotu
jedna od takvih ruža si i ti
u ovom uvelom i sivom životu.
RASTANAK
I šutjesmo dugo u noć gledajuć daljine
i titrala nam srca od velike čežnje
dok mjesec je visok prosipao trake
i dirao njene bijele grudi nježne.
A znali smo da vrijeme kao vihor leti
i da ide sutra što rastanak nosi
tek ruka sama k njoj se lako pruži
i nađe raj u njenoj bujnoj kosi.
K'o umorni ratnik što za mirom žudi
i traži krilo gdje će stavit lice
tako za njom se tresla cijela duša
dok usnama joj gladih svilne trepavice.
A s dalekih se gora rosila tišina,
u rukama počivao mi njezin tanak struk,
ko slatki san se čuo uzdah njezin
dok nad cijelim krajem snivao je mrtvi muk.
Silno je ljubih, dugo do svitanja,
k'o zemlja pusta kad uživa kišu
i danas kad prođem k'o slučajno tuda,
zastanem, slušam, tu njene grudi dišu.
Post je objavljen 14.04.2007. u 09:17 sati.