Marketing
Lone....
PRIRODA
GRAD
SAMOĆA
ŽIVOTINJE
uvalio si mi jel???
U isprazna jutra razmišljajući o svim propustima i propalim prilikama...osjetivši samoću,jer kako se i može čovjek osjećati kad stane onako iskreno sam pred sebe...
samo izlazak u prirodu odagna misli...Krenem polako korak po korak spustim se Dubrovačkom prolazivši pored niza obiteljskih kuća ulicom koja odiše posebnom osobnošću koja ima onaj umirujući štih...u kojoj osjetiš da baš tu pripadaš ,tu ti je dom..sva draga lica koja susrećem godinama,skrenem u Ružinu malo većeg opsega prometa gdje u biti ako prođeš dva puta na dan sretneš bar pola kvarta u svakodnevnoj žurbi ili pri spuštanju ka glavnoj lijepovremenskoj destinaciji Promenadi..
skrenuvši u Aninu već sam bliže smiraju svoje usamljene duše pri pogledu na Dravu...korak po korak ,obavezan pokled na sat Katedrale i na nove urbanističke vratolomije novoizniklih građevina koje svakim danom mom gradu kradu dušu...Na Promenadi neumorni šetači neke od njih pamtim iz svakodnevnih šetnji moje ljubimice ,mi smo onako poseban klan "OBOŽAVATELJI ŽIVOTINJA",nekad nas pogledaju sa upitnikom u pogledu,ali jedan pogled pun obožavanja upučen u tvoje oči tog četveronošca krade ti srce dan po dan...razumje to samo onaj tko je uspio u duši sačuvati ono malo djete u sebi u nemilosrdnosti odrastanja...
Tada samoća i ispraznost nestaju,
tu je još uvjek moj grad još uvjek ima onu crtu šarma koja ti zarobi dušu i veže te sve jače iz dana u dan...
Evo Lone....svladah nadam se zadovoljan si,štafeta fura dalje Kratke priče hehehe tebe sam čekala...
MOJ GRAD
ONA
SJEĆANJA
VOLIM
jedva čekam da pročitam,naravno MAKEDO i tebe želim vrloooo čuti u ovome
Post je objavljen 14.04.2007. u 08:33 sati.