Sinoć me iz blaženog sna probudilo zvono mobitela. Poželio sam ga baciti u kantu za smeće i zaboraviti kako izgleda. Poželio sam nastaviti spavati i ne osvrtati se na nesnosan zvuk. Moja draga se ustala i donijela mi ga, premda to od nje nisam tražio. Valjda ni ona nije mogla podnijeti uporan zvuk iz te male naprave. Jedva sam otvorio oči. Nepoznat broj. Poželio sam se ne javiti. No, razum mi je slao oprečne signale. Možda je nešto jako važno, čim zovu ovako kasno. Imam ružno iskustvo s kasnonoćnim pozivima koji za cilj imaju objavu ružne vijesti, nečije smrti ili nesreće. Stresao sam se i javio se.
Sdruge strane začujem poznati glas, S. me pitala spavam li. Ma ne, ne spavam, u ova doba samo luzeri spavaju, a pravi frajeri lumpuju petkom navečer. Naravno da spavam. Imao sam naporan poslovni tjedan i spavam.
Ono što je uslijedilo, izazvalo je naglo buđenje i otrježnjenje. Znaš, zovem te jer mi treba jamac za kredit. Kupujem to i to i zaista mi treba netko sa stabilnim prihodima. Ja imam životno osiguranje, kao jamstvo, no formalno mi treba i jedan jamac.
Jamac, samo formalno. Onaj dio pravnika u meni, sledio se od te konstatacije. Ne postoji samo formalni jamac. Biti jamac znači sklopiti pravni posao koji sa sobom vuče neke konzekvence, neke obveze. A te obveze nisu ni malo formalne, nego vrlo realne. Poznajem jedan određeni broj ljudi koji vraćaju tuđe kredite. I nekako mi se čini, kako u tome nema forme. Samo goli sadržaj. I minus na tekućem računu. I dolazak na crnu listu banaka.
Dogovorio sam sastanak za sutradan i vratio se u krevet. Osjetio sam slastan i bolan ugriz savjesti. Ja sam jedan od onih koji inače nesebično pomažu ljudima. Ja sam jedan od onih koji jako rijetko biva uvjeren da su ljudi spremni brojne usluge uzvratiti. Češće se prave ludi. Još češće su sebični. Ali, ja ipak uporno mislim, dobro je činiti dobra djela, onako načelno govoreći. Savjest me počela sve jače peći, jer je u meni sve više rasla odluka da ne budem jamac. Što je moja odluka bila čvršća, to sam jače osjećao i hladnoću i mogućnost gubitka prijatelja, rušenja jednog lijepog odnosa koji je građen nekoliko godina.
Zapravo, ta moja odluka nije hirovita. I nije rezultat straha. Rezultat je situacije u kojoj se trenutno nalazim. Jer nalazim se pred odlukom o dizanju vlastitog kredita, jedne veće svote koju želim uložiti u nešto o čemu već jedno duže vrijeme kalkuliram. Osim toga, netko meni jako blizak, gradi kuću, riješava stambeno pitanje i osjećam kako moram biti pripravan pomoći tu, gdje mi je važnije.
Biti jamac nekome, znači smanjiti svoju kreditnu sposobnost i dovesti se u situaciju, da u trenutku kad ja budem išao osobnom bankaru, moram sa sobom povesti i jednog sudužnika. A taj scenarij mi se nikako ne sviđa.
Jako sam zahvalan u životu, za puno stvari koje mi je sudbina namijenila. Jučer sam pješačio sedam kilometara, po vrućini, po suncu, kako bih svojoj majci odnio ribu koju voli. Bilo mi je vruće u odijelu, naporno nakon posla, ali sam nastavljao hodati (nisam htio zbog privremene nemogućnosti korištenja automobila propustiti ručak s njom koji sam joj obećao) i govorio sebi kako je veliki blagoslov moći hodati. Sretan sam čovjek, imam obitelj, posao u struci, ispunjen dan, zdravlje koje mi se svakim danom čini sve važnije. Zahvalan sam na tako običnoj stvari, o kojoj inače ne razmišljamo, zahvalan što mogu hodati. Pa onda hodam, kad kod imam priliku.
Zahvalan sam i na tome što radim, što uopće imam priliku i mogu raditi, te na tome što mi je posao adekvatno plaćen a primanja redovita. Velika je i dragocjena to stvar danas.
I zbog toga me grize savjest. Jer S. nije u takvoj poziciji kao ja. Zapravo, nije ni u lošoj. I ona i muž rade, ali njihova je obitelj brojnija.
Zastao sam na trenutak. Razmislio o ovome o čemu pišem i došao do biti stvari. Grizem se jer žeim svoje interese i potrebe staviti ispred potrebe da pomognem drugome. Grizem se jer su moji porivi sebični, egoistični. Grizem se jer ne želim sebe dovesti u situaciju da moram vraćati tuđi kredit ili tražiti jamca. A obje su mogućnosti moguće.
Ja sam jedan od onih koji nikada nije naučio reći "ne", čak i kada je to jako želio. Uvijek sam mislio, ako kažem "ne" povrijedit ću ljude, vratit će mi to sudbina nečim lošim, vratit će mi se to moje "ne" s kamatama.
I na kraju balade, evo me ispred računala, bez konačnih odgovora. Evo me stješnjenog između svoje savjesti i želja. Evo me zbunjenog, a mene baš i nije lako zbuniti. Evo me, zatečenog.
Mislim kako se nešto u meni buni protiv Ariesa kojeg su do sada puno puta iskoristili, a on je svjesno pristao na to. Mislim kako se nešto u meni buni protiv Ariesa koji je vjerovao u prijateljstvo, a puno puta su ti isti prijatelji u odlučnim situacijama svoje interese stavili na prvo mjesto. Mislim kako se sve u meni buni protiv mene, kao čovjeka koji svoje dugove vraća stostruko, koji je ljudima zahvalan i za najmanju sitnicu, a koji nikada nije doživio da se njegove usluge vrate i cijene onoliko koliko bi objektivno trebalo. Bleee...Nešto se u karakternom ovnu buni protiv činjenice da sam puno puta bio ovca. Svjesno. Jer sam želio biti dobar čovjek.
Jedno posve novo pitanje, nameće se samo od sebe. Jesam li manje dobar čovjek, ako u određenim situacijama kažem "ne", ako je to "ne" opravdano?
A opravdano je iz više razloga. Jedan od njih je i činjenica da danas na tržištu ima veliki broj kredita koji se mogu dobiti i bez jamaca. Uz neka druga sredstva osiguranja. I sam sam digao upravo takav kredit. To je jedna posve nova priča, prije tri godine bila mi je hitno potrebna jedna svota novca koju sam želio darovati dragoj osobi koja nije mogla dignuti kredit (znači nisam ga dizao za sebe), pronašao sam jamca uz dogovor, da kad on bude dizao kredit ja svoj kredit moram zatvoriti, odnosno vratiti, kako bi njegova kreditna sposobnost bila veća. Dogovor sam ispoštovao, kredit sam zatvorio novim kreditom isti dan kad je to od mene traženo, na način da sam digao kredit bez jamaca.Koji je inače nešto nepovoljniji glede kamata. Pošteno. Tada sam shvatio kako je najbolje, ne biti jamac i ne tražiti od nikoga takve usluge. Jer postoje i drugi načini. Nešto skuplji, ali jednostavniji.
I opet se pitam, jesam li manje dobar čovjek ako danas kažem "ne" i uputim S. da riješi svoj problem na drugačiji način? Onako kako ga ja rješavam. Kreditom bez jamaca. Uz recimo, osiguranje života za vrijeme dok kredit traje.
Hoću li zažaliti zbog toga?
Ili ću još jednom svjesno reći bleee...
Aries
Post je objavljen 14.04.2007. u 08:10 sati.