Ljubavi moja,
kada pomislim na tebe, odjednom sve poprimi znacenje.. svaki najmanji detalj poprimi vaznost, svaka tuzna slika oboji se veseljem.. svaka otvorena rana nestane u trenutku... Volim te vise od sebe same, dala bi zivot za tebe.. Znam da me volis, znam da sam ti vazna, znam isto tako da kad bi bili odvojeni, nas zivot nebi bio isti, jer mi kao da disemo zajedno.. Ali na zalost nisi samo moj, na zalost netko i nesto nas dijeli... tko zna dal ce tako biti zauvijek, ili ce se mozda dogoditi nesto sto ce promjeniti stvari? Hoces li moci ikada dijeliti zivot samnom? Hocemo li ikada moci zajedno izgraditi nasu bajku? Tko zna, sva ova pitanja trenutno nemaju odgovore.. neznam koliko cu jos ovako izdrzati, neznam koliko cu jos morati dijeliti tebe sa njom.. neznam da li cu ikada imati hrabrosti reci ti da odaberes.. mozda zato sto znam da ako to ucinim, postoji mogucnost da te izgubim.. pa je zato lakse trpiti nego izgubiti.. jer ako izgubim tebe to ce biti kao da sam izgubila sebe. Polako pocinjem osijecati tezinu ove price, nadam se da ces ti uciniti nesto sto ce definitivno ulijepsati nas zivot.
Volim te najvise na svijetu,
zauvijek tvoja ljubav.
*PROCITALA SAM SLICNU PRICU NA JEDNIM TALIJANSKIM NOVINAMA, I TOLIKO ME PRIVUKLA DA SAM ODLUCILA NAPISATI TO NA MOM BLOGU.. I ZANIMA ME STA BI TE VI UCINILI U OVAKVOJ SITUACIJI. ZAMISLITE SEBE U SITUACIJI DA VOLITE NEKOG VISE OD SEBE I DA GA MORATE DIJELITI, I ISKRENO RECITE, STO BI STE VI UCINILI?
Post je objavljen 14.04.2007. u 00:40 sati.