Ah, naslov pjesme svima bi više manje trebao biti poznat- od Rembrandtsa "I'll be there for you" . Ako vam nije poznat taj band ili ime te pjesme...e jbga (Pjesma sa špice "Prijatelja", ok?)
Došla sam sa prakse...uf, još dva tjedna po ljeti i gotova sam za ovu godinu...
Malo sam razmišljala...znate što bih učinila osobama koje misle da je uvijek život prema njima nepravedan i da nemaju sreće samo zato jer nisu popularni u društvu, nemaju dečka/curu, imaju kilogram viška, i nije sve po njihovome?
Odvela bih ih u bolnicu. Tako je. Neka gledaju pacjente koji nisu sposobni ni na wc otići već imaju katetere i pelene, kojima su amputirali jednu nogu(uz što slijedi dugotrajan proces privikavanja na hodalicu, kasnije na protezu), koji čak i uz tablete plaču od bolova.
Tada bi ti sebičnjaci shvatili koliko je zapravo život fer prema njima. Bili bi presretni što ne ovise o medicinskoj sestri, što mogu trčati, sami jesti, čak i sami ići na wc. I što ih pritom ništa ne boli.
I znate što- mislim da sam pogodila poziv. Možda se nekom gadi miris bolnice, miris ručka u zraku pomiješan sa mirisom amonijaka, ali mene rad tamo ispunjava nekim zadovoljstvom. "Hvala" od neke bakice jer joj namjestite jastuk ili nasjeckate meso - neprocjenjivo.
Ja sam još u osnovnoj znala da se ne želim do kraja života zabiti u neki ured i trčati za lovom. Želim raditi u medicini.
I to je to. Traži sreću u malim stvarima.
Post je objavljen 13.04.2007. u 22:19 sati.