Oplakala sam Ivicu jučer i danas malo. Novine ne čitam, vijesti ne gledam, pa se tako branim. Kao što sam maloprije rekla jednoj legici, nećemo je linkati jer je već glupo, imam taj problem s grižnjom savijesti – meni je Račan bio pozitivan lik u cjelosti ali previše sam srala i prigovarala i zbog toga se sada loše osjećam.
A ne bih trebala. Moje je pravo da stvari i osobe oko sebe kritički promatram i analiziram. Jedino bih bolje trebala birati ton, vrijeme i mjesto. Da, baš se loše osjećam. Iznimno poštujem njegovo političko djelo jer smatram da je za Hrvatsku učinio daleko više od svih drugih političara ali ovo ni približno nije mjesto za ulazak u ovakve analize.
Ovo je ipak medvjeđi b(r)log i tu treba biti veselo. Jedan veseli podatak o Ivici Račanu: on je bio san snova svake simultane prevoditeljice pa tako i mene – tempo kojim je pričao bio je savršen za savršeno prevođenje! Svi ovi drugi laprdavci prava su noćna mora.
Vratimo se sada dva post niže. Znate onu osobu koju sam pronašla na blogu i bila neodlučna po pitanju kontaktiranja iste? Eto, poslušala sam savjet da joj se javim i javila sam joj se. Povratna reakcija bila je više nego odlična i uljepšala mi je jutro a sada i ovako sumoran dan. Blago Tedici.
Velike nade polažem u ovaj vikend. Kao svaka prava domaćica (koja sutra nema glupu djecu na instrukcijama) probudit ću se ujutro, kahfenisati s Ljubavi, prošetati pse, nakon toga usisavati, rifljati i prati dok se svinjac od stana ne zacakli a zverke poslože očetkane i mirisne, a zatim se oprati, namirišati te prionuti na sir/vrhnje/mladi luk/rotkvice/kruh a onda tako mirišljiva (pogotovo iz usta) otići na špicu i pojesti u Trakoščanu ili Zagrebu kesten pire, ako ga još ima, a bolje im je da ga ima jer ga već danima sanjam.
Želim svima sunce za vikend na nebu i u dušama.
Post je objavljen 13.04.2007. u 14:37 sati.