Vječno pitanje bez odgovora : TKO SAM JA?
Zašto žalimo?
Zašto žalim za nedostižnim ako je nedostižno?
Kao pravi iskonski Kršćanin kojem je usađen osjećaj krivnje, svaka druga riječ mi je ZAŠTO?
Od danas se sve mijenja. Apsolutno ništa više neće biti isto. Možda ću se ponašati isto, ali više ništa nije isto. Napukla su već slomljena obećanja nikad održana samoj sebi. I više ništa ne obećajem.
Ja sam nikad otvorena knjiga bez korica. Knjiga s istrganim poglavljima. Knjiga s podcrtanim mrljama. Otkud sad mrlje ako je oduvijek zatvorena? Plače u sebi jer se boji vanjštine. Plače u sebi i mrlja briše mrlju. Plače u sebi i ne otvara se nikome. Iako ponekad gori od želje za osmijehom. Iako ponekad nacrta sama sebi jalove korice. Nikad ne sanja i uvijek je budna. Žali bez razloga. Vrišti od učmalosti monotonije. Nitko je ne čuje.
Ja sam nikad otvorena duša bez kajanja.
To je moj odgovor.
Post je objavljen 13.04.2007. u 13:25 sati.