Neimastina tjera covjeka za dobrim da prozivi. To bi se moglo ublaziti kad bi bila dobra raspodjelena priblizno pravilno? Uzmemo danas primjer Hrvatske: Rasprodaje se sve ono kaj oce drugi da kupe, a zasto! Zato kaj nema od kut uzeti? I ljudi nam bjeze za zivotom, dok drugi manji dio se bogate? Zar nije dosta jednom covjeku da ima milijun, a ne da se natjecu tko ce biti najbogatiji? Bilo je zacrtano na 200 ljudi da ce biti bogati? I kaj je to na 4 milijuna ljudi! Sredsva bi se morala raspodjeliti liniarno posteno? Nasa zemlja nema rudna bogatstva ali ima More, ako smo jos siromasni na agrar gdje bi se trebalo otkupljevati njihovi proizvodi onda nam nebi bila prazna sela. A kad su sela zadovoljna onda ima i grad bolji zivot! Nemojmo se nateravati politikom, ona se ne jede! Pronalazimo razne nacine da smo svi zaposleni onda nebu bjezanja u tudinu. I nemojte se veseliti tudini? Kad ostavite svoj zivot u tudini tek onda cete vidjeti dali ste napravili pravi potez? Sad nam moze biti svima jasno kad osjetimo i sami nad sobom da se nemoze nista ostvariti bez icesa. Sva rasprodaja se i pojede i kaj onda? Zajmovi su samo zasljepljenja, treba najprije smanjiti trosak onih koji ne privreduju, i kad si predpostavljen da radis za narod, ti si u stvari sluzbenik svom narodu a ne neki politicki drmator!
Dok se ne uhvatimo u kostac sa nedacama Hrvatska nemoze naprijed. A ovakovo krpanje zivota na dulji rok je u neizvesnosti. Potrebno je raditi po volji naroda a ne pojedinaca, jer narod je snaga koji moze ali i nemoze sve da ucini. Ovaj post pisem kako da krenemo pravim putem i tko je za to duzan da to ucini. Netko ce reci ti si u svijetu, mozes pisat kaj oces, ja dajem samo moje sugestije.
Post je objavljen 13.04.2007. u 11:51 sati.