Malena moja,
majka tako teško podnosi dane bez tebe, strašno mi nedostaješ. Toliko toga smo planirale u životu napraviti. Toliko dobrote je bilo u tvojoj maloj duši. Sve si voljela i svima se veselila. Istrgnuta si iz naših života naglo. Nismo se stigli ni oprostiti od tebe, niti te vidjeti, nismo se stigli ni boriti za tvoj život.
Tonem u beskrajnu tugu i ne mogu se izvući Stelice. Sanjala sam da sam došla k tebi na nebo već kao starica, a ti si bila mali bijeli anđeo s krilima i rekla si mi: "Mama pa gdje si ti tako dugo, znaš li koliko te čekam?" Ja sam ti odgovorila da sam ostala radi Tine i njezine prekrasne dječice.
Hoću li te ikada više vidjeti, postoji li to neko mjesto gdje se duše ponovo susreću?
Čekaj nas milena, ljubavi mala. Volim te puno, beskrajno puno. Nedostaje mi tvoj glas, razgovori s tobom, naše šetnje i igre. Cvijetiću moj mali. Sve tvoje crteže i pisma čuvam i gledam svaki dan.
To smo čuvali da gledaš kada narasteš i da te podsjeti kako si lijepo crtala kada si bila mala.
Stelice moja kako da živimo bez tebe. Svima tako nedostaješ. Tata i tvoja seka pate. Bake, Dado i Maja. Svi smo tako slomljeni i ne znamo dalje. Puštamo da dani prolaze kraj nas i stalno nešto čekamo.
Tini svojoj nedostaješ. Tako si ju voljela i bila joj dobra, uvijek si ju branila i bila uz nju. A sada je Tina sama. Nosi te u srcu svom, ali to nije dovoljno jer u tom srcu je i tuga velika. Anđele naš mali.
Post je objavljen 13.04.2007. u 10:01 sati.