prije nego što sam počela pisat ovaj post pitala sam se kako početi???toliko toga me u zadnje vrijeme brine...toliko toga me guši...toliko toga me ubija da ne znam ni što prvo reći....svaka stvar koju napravim,progoni me...svaka riječ koju izgovorim,lažna je....svaki osmijeh koji se prisilim staviti na lice,kao da je zadnji....
dosta mi je život općenito....dosta mi je ljudi koje sam prisiljena gledati iz dana u dan....oni....koji su tako savršeni...zar stvarno moram analizirat svaku riječ koju izgovorim pred njima jer se bojim da sam rekla nešto što njima ne paše???ne,ne moram...ali zašto onda to radim???
i sad se tu pitam....
jesam li zadovoljna sobom??....NE...
jesam li postigla išta??....NE...
ima li ovaj svijet ikakve koristi od mene??...NE...
bi li svima bilo bolje bez mene??.....DEFINITIVNO....
Samo je jedna osoba na svijetu od koje ne možete sakriti bol....
Vi sami....
Samo je jedna osoba na svijetu od koje nikada nećete moći pobijeći....
Vi sami....
Samo je jedna osoba na svijetu koje se doista trebate bojati....
Vi sami....
Samo je jedna osoba na svijetu koju možete istinski mrziti....
Vi sami....
Ali samo je jedna osoba na svijetu koja vi možete i trebate biti,ali jednostavno ne smijete...
Vi sami....
čemu zapravo sve ovo??najjednostavnije rečeno,uništila sam si vjerojatno jedinu priliku za istinsku sreću....odbacila nekoga tko mi znaći sve u ovom mom usranom životu....a zašto??zbog straha od neuspjeha??možda....ali odlučila sam da je ovo kraj....ali kraj čega??samo nečem lijepom može doći kraj...što se lijepo meni dogodilo??