Izlet je ipak ostavio neke posljedice. Vožnja, krivo sjedenje, okretanje... Malo po malo podmuklo, najprije u utorak osjetio sam lagano zatezanje u gurnjem dijelu leđa, srijedu malo jače, četvrtak još da noćas skoro nisam spavao. Probadalo me pri svakom udisaju, nisam mogao naći položaj u kojem bi mogao biti miran. Prvi put nakon 9 godina popio sam neke tablete protiv bolova. Lagano sam očajavao, znao sam da je Rusty jedina šansa ali tko će dočekati kraj radnog dana. Nazvao sam odmah u jutro da dogovorim termin, pukom srećom bio je u ordinaciji i rekao da odmah dođem. Malo se namučio dok me je odblokirao. Bio sam u grču. Nevjerojatno kako dva zvuka kvrc, kvrc mogu trenutno donjeti olakšanje. Da sam došao ranije sve bi bilo puno lakše, ali nekako svi volimo čekati do zadnjeg trenutka uvijek smo pametniji, ni ja nisam iznimka. Tek kad više ne možemo izdržati potražimo rješenje. Hvala Bogu na Rustyu.
Post je objavljen 13.04.2007. u 10:05 sati.