Marketing
Što se to u meni slomilo..???popizdila sam..totalno.
Zaintrigirao me jedan komentar..
Pa za pocetak,prvo odgovor osobi koja se potpisuje kao "Labinjan"
Bok Labinjane..ko god ti bio..Vidim da si si stvarno dao truda i procitao moje postove..Cijenim to,ali isto tako mislim da ni ti,niti bilo tko drugi nema pravo komentirat mene i mog decka,odnosno ulazit u neku moju vezu..Jer..1.ne mozes pricat o necem sto ti je nepoznato 2.ne mozes sudit ni meni ni njemu jer nas ne poznajes..To sto ja ovdje napisem par rijeci je cisto za moju dusu..
Sto te zbunjuje,dragi?
Ja ovdje iznosim SVOJE MISLJENJE.Imas problema s time?
Ako imas...Vidis onaj X gore?To stisni..I nemoj vise niti otvarat moj blog..
Zaboli mene ona stvar i za Britni (mora da si neki njezin zakleti fan)
i za osobu koja to pise,kao i za tebe.
Nisam imala ni najmanju namjeru nikom sudit (niti zelim da se meni sudi,pogledaj nastavak posta) jer svako zivi svoj zivot najbolje sto zna i umije.
I dakako,moze.
Ovo s jabukom,jako dobra metafora..ali veoma neosnovana..Jer ja ne smatram da sam "najcrvenija" odnosno najzrelija,dapace mislim da mi treba jos puuno puuno vremena da sazrijem..Znas ti uopce koliko je meni godina?
Ne znas?
E tako ne znas ni jako puno toga o meni,njemu, niti o onome sto imamo..
Za ono sto se dogodilo sam se opravdavala samo njemu,zato nemam potrebu odgovarat na tvoje napade.Pogrijesila sam,mlada sam,trebam proc neke stvari.
Cinis se kao starija,zrelija osoba pa mi nije jasno otkud ti na blogu jedne smusene tinejderice
koja se ponasao kao citiram "ranjeni pas"???
I iduci put ostavi link..Ne pametuj o necemu o cemu nemas pojma.
Nothing personal!
Danas sam cijeli dan..
Negdje.Negdje drugdje..Uopće ne mogu definirat posljednja 24 sata..
Sinoc sam legla i dozivjela neki zestoki napad panike..
U nekom bunilu,polusnu..
Vidjela sam Nenadovo lice..i u pozadini nejasno nekog drugog..
Postalo mi je mucno (necu u detalje)
jako jaakoo mucno..
Ustajala sam i vracala se nazad u krevet..Vristala..Plakala..A bol u zelucu me ubijala..
Samo sam zeljela da sve prestane,da nestane ta bol,taj osjecaj..
Nisam mogla spavat od tih misli koje su mi se motale i od te nedefinirane tupe boli..
I kazem sama sebi: smiri se,sto ti je..otkud to sve,al sam potpuno izgubila kontrolu..
Kao da sam nadrogirana,kao da sam na nekom losem tripu..
Samo sam htjela da sve zavrsi.
Pred jutro sam popila nekoliko antidepresiva..
Par trenutaka se osjecala tako smireno.A onda me nakon nekog nedefiniranog vremena "probudila" jaka bol u zelucu i glavi..
Sjecam se da sam samo cijelo vrijeme pokusavala mislit na onaj njegov pogled koji me toliko umirivao.
Sad si sigurno mislite..
Ova je popizdila.
To i ja mislim.
Uopće ne znam sto mi se dogodilo,zasto se dogodilo niti koliko je trajalo.Samo se nadam da se nece ponovit.
Do nekih 6 sati popodne sam lezala u krevetu,ne razmisljajuci o nicem..I na trenutke razgovarala s Nenadom s kojim sam apsolutno sve rijesila..Ispricala sam mu sto mi se dogodilo.Jadno moje malo zabrinuto.
Oprosti mi sto sam takva.
Oprosti mi sto sam tako poremećena.
Vidjela sam se s Darrom..On me,kao i uvijek uspio oraspoložit.
Pričali smo o svemu..
I fakat bi mu htjela zahvalit sto je uvijek bio uz mene..
Što me nije napustio unatoč svim problemima koje ima.I koje je imao.
Stalo mi je do tebe frende,gro.
Ne znam što se to događa samnom...
Ali znam da ako tako nastavim..neće dobro završit.
Moram se smirit,zbog svog zdravlja,zbog obitelji koja nista ni ne sluti,zbog prijatelja..I na koncu,zbog Nenada.
O Bože,nemoj da se ponovi..
Molim te.
Previše doživljavam neke stvari. Previše sam si dopustila..
Bijač,vidimo se do kraya tjedna.nadam se da te ne buba vise.
pusa cure
Post je objavljen 12.04.2007. u 23:21 sati.