Marketing
Judi, auti i beštimje
S vremena na vrijeme imam faze introspekcije, autoanalize, kako god to nazvali – iz različitih razloga promišljam o svemu i svačemu o sebi i oko sebe. Negdje se na tom putu nađe i blog. Nedavno je Santea sročila jedan kritički post o blogu u kojem je napisala:
Serviramo jedni drugima ono što želimo da ljudi znaju o nama. Svi smo lijepi, mladi, poželjni, nitko od nas nije samac svojom voljom ili u lošem braku, vezi, ludi smo, otkačeni, spremni na izazove, ali opet oprezni, svi smo iskreni do boli, pošteni, prvi dajemo novce prosjacima, pomažemo, volontiramo, lijepo pjevamo, plešemo da svi zastanu u prostoriji kada bokom okrenemo, duhoviti, uspješni, pismeni, talentirani...bla, bla, bla...
Sve što ovdje pišem odraz je trenutačnog raspoloženja, ideja koje kapaju s raznih strana, pitanja, tema i dilema, mnogočega što me zaokuplja; različiti su povodi. Jasno je da se dosta toga o svima nama može iščitati iz postova koje pišemo, čak i kad izbjegavamo neke teme; i to nešto govori.
U govoru i pismu nastojim izbjegavati vulgarizme. Neću elaborirati razloge zbog kojih se klonim psovanja i razmatrati sve ostalo što s tim ide. Svima je jasno da je psovka izraz nemoći, nedostatka riječi kojima bismo u određenom trenutku izrazili misao, emociju. No, moram reći da i psovka ima svoje mjesto u pisanom tekstu kad je stilski opravdana, ali naravno, i tu treba znati mjeru, imati dobar osjećaj i ne pretjerati.
I sad ispada da sam baš fina i nepsovački raspoložena i da uvijek biram riječi i znam mjeru. No nije to baš tako. Imam svoje žute minute i postoje situacije kad psujem.
Jedna je takva situacija kad vozim. Sad bih trebala pjevati hvalospjeve o svojoj vozačkoj toleranciji. No recimo da imam dosta debele živce, što ne znači da sam uvijek djeva bajna jer - kad mi se žuri ili me tko/što izbaci iz takta, nemam baš vremena za izljeve vozačkog bontona. Ali imam ispade nervoze i psovanja kad me nešto izazove. Danas mi se primjerice dogodilo da je usred brze vožnje autocestom, dok sam pretjecala, kamion s dvije prikolice počeo skretati pred mene u lijevi trak.
U tom sam trenutku, nagazivši kočnicu, opsovala tako da je sve zazvonilo. I sad – zašto? Zato što u toj situaciji mozak nije sposoban proizvesti bilo kakvu drugu misao osim te najjednostavnije, vulgarne, u koju onda zbog odabira opako ružnih riječi stane sve čime mislimo da smo izrekli svu ljutnju, nemoć i bijes zbog onoga što se događa.
Naravno, sad bih to mogla opisati na različite načine, ali u toj situaciji, u tim sekundama uistinu nisam bila u stanju izreći nešto kao: "Oh, ti nesavjesni vozaču! Zašto mahnitaš? Zašto skrećeš pred mene u trenutku dok prestižem?! Zar ne vidiš da dolazim iza tebe??? Poduzimaš opasnu radnju tijekom vožnje!" Umjesto toga sam, pogađate, spojila glagol koji označava spolno općenje s određenom osobom u krvnom srodstvu s kretenom koji je skrenuo pred mene...no, dočarajte si sami.
Ne osjećam se nimalo bolje nakon toga i nisam ponosna na maštovito slaganje vulgarnih glagola i imenica, ali kako se ono kaže – čovjek sam, i ništa ljudsko nije mi strano.
Post je objavljen 12.04.2007. u 21:30 sati.