Dosada na - Te Quiero Jovanka - blogu:
- Jovo, ja moram na operaciju! Moram operisati vratnu arteriju i očistit masnoću.
A šta ću ja??
- I šta ćemo mi sad? pitao je deda.
Ne znam ja, odgovorih mu.
- Koji će se ženiti od nas dvojice?
Nasmejasmo se obojica kiselkasto, znajući da smo ga debelo najebali.
Deda i ja sedimo sami i polako žvaćemo. Ispred nas 8 ofarbanih jaja, malo šunkice, kobasice i sira i svežanj mladog luka. Nema lešinara da se nadvije nad nas i da nas nudi sa svim mogućim jelima i dodacima koji nećemo nijedan. Nema beštije da nam broji zalogaje. Nema one smotanosti da razbija suđe dok mi pokušavamo jesti. Samo deda i ja.
Vratimo se u sadašnjost i današnjem danu. Novi post o Jovanki.
Ustanem, a u stomaku prazno. Sva sreća pa me deda obradova burekom i jogurtom. Progutam ga u Homerovom stilu i spremim se za odlazak u borbu na Birov. Naravno da neću naći posao.
Skockan samo za njih, izlazim iz zgrade, a na putu... ona. Moja boginja. Zdepasto truplo slično balvanu gegalo se tamo amo s smeškom na ustima.
Baabaaaa!! - potrčao sam prema njoj kao malo psić, mašući repom i isplaženog jezika. Samo što nisam počeo lajati. Skakao sam po njoj i veselio se:
- De si baba, pička ti materina! Jebo te kurac, pa 100 godina!! Kako si? (da samo napomenem da su psovke izraz ljubavi u ovom slučaju :-D)
Jooj, de si lutko moja! Evo bake, stiže polako.
- E nek si se vratila.
Di je deda?
- Ma jebeš dedu. Ovaj, ma negde je otišao. Doćiće on.
Pila je kafu i razgovarala s nama kako su je mučili doktori. Mučila je ona njih. Nisu joj šećer uspeli sniziti na normalnu razinu kako bi izveli operaciju. Ma baba je stena. Ili je kako ona kaže ili neće nikako ni biti.
Posle razgovora je zakrčalo dedi i meni u stomaku i pogledasmo je i reče deda:
Lepo bako da si ti došla i popila kafu. Ajde se sad mani priče i pravi nam da nešto jedemo. Ja sam samo odobravao klimanjem glave.
Nema odmora dok je glad! Napravila nam špinat, ulupala jaja i mi se nakrkasmo kao mago deteline.
- E lepo, sad kad smo se najeli imaš tamo za oprat' veša.
I tako mašina već treći put danas pere, a baba i deda gledaju Dnevnik 2. Ja sam veselo večerao i bezbrižno sada pišem ovaj post. Sve se nekako vraća u normalu.
Nastavak sledi...
Post je objavljen 12.04.2007. u 20:05 sati.