Svakih par godina imam potrebu promjeniti radnu poziciju ili čak i firmu. Kažem da imam potrebu raširiti krila. Nakon nekih dvije godine osjećam rutinu, dosadu, osjećam rezigniranost jer promjene koje bih napravio ne padnu na plodno tlo. Nakon nekih pet do sedam godina i firma mi počne ići na živce, bez obzira koliko je dobra i poželjna.
Već nekoliko dana sam u nekoj depresiji. Osjećam da je moja veza s mojom sadašnjom firmom na svom kraju. Nema više one strastvene privlačnosti, nema obostranog uživanja u sexu (čini mi se da uživa samo ona, a ja se osjećam iskorišten), nema ni romantike (nisam više maštovit i nemam više ništa novo i uzbudljivo ponuditi). Ušao sam u zonu konformizma. Ona je i dalje među najpoželjnijima. Izgleda odlično. Njezin struk, grudi, noge, oči, kosa, usne, sve je super i želim uživati u svemu što mi pruža, a pruža mnogo. Ona me čini boljim, razvija moja znanja i vještine. Uz nju se osjećam vrlo važan i bitan. Stalno pred mene postavlja izavove, drži me u dobroj formi, ne dozvoljava mi da se uspavam, piti pivo i gledati TV je uz nju samo maštarija umornih. Kao da postoji strah da ju napustim. Znam da će ona biti nemilosrdna i odbacit me na prvi znak slabosti. Dobro, možda ne baš prvi, ali ona brzo odbacuje potrošene ljubavnike. Znam da trebam "raširiti krila", naći neku novu, znam da moram krenuti. Znam da ju moram ostaviti prije nego ona ostavi mene. Javlja se strah. Kakva će biti ta nova? Koje zamke krije? Koje kvalitete ima sadašnja, a buduća neće imati, a nisam ni svjestan da mi to puno znaći,....
Volim li ju još uvijek ili je u pitanju samo navika? Zaljubljenost je tek nedavno minula. Da bi ostala sexy, ona otpušta ljude, uzima neke nove. Nije mi to u potpunosti jasno. Ne mogu sagledati kompletnu sliku. Znam da je otpustila neke meni drage ljude, neki od njih su bili pametni, vrijedni, timski igrači. Preživjeli su neki koji ni znanjem ni sposobnostima ni marljivošću nisu kompetentni, ali su vješti u "self-marketingu". Bez obzira na 400.000 tisuća nezaposlenih, tržište rada u Hrvata je malo i ograničeno.
Kad u oglasima traže analitičan um, nisu ni svjesni koliko dobro zadovoljavam to traženje. Toliko sam dobar, da to smatram svojom manom. Toliko dobro i duboko mogu analizirati neki problem, shvatiti njegovu bit, postaviti uvjete, toliko dobro, da me to paralizira. Kaže stara narodna: analiza - paraliza.
Post je objavljen 12.04.2007. u 15:34 sati.