Hoćeš li me uvijek voljeti
Stidljivim bojama sumraka,
Ili će u tebi dugin spektar,
Odabrati svoje smirenje?
Hoće li ti ruka zastati
Negdje na pola puta,
Između sanjane i stvarne,
A iste osjećajne, mene?
Hoćeš li znati prepoznati,
Pogled oboren na pola koplja,
I suzu izdajničku, što stoji,
U uglu oka, među trepavicama?
Onda, kad ti kažem hrabro,
Kako uragani vladaju
Mojim požudnim tijelom,
Kako požari bjesne
Ispod nabora kože,
Kako vulkani nadiru
U svoj svojoj silini i moći.
Hoćes li me i tada voljeti,
Svakog jutra, dana i noći,
Dok budeš uranjao pogledom
U kozmičke dubine iskrene duše,
I u moje usplamtjele, a oborene oči?
Ili će ruka zastati na pola puta,
Između zajedničke večeri i jutra,
Jednom, kad oboje poželimo,
Promijeniti svoje danas u sutra?!