eo dns cu vam isto ostaviti jedno pismo...meni su osobna ta pisma jako dobra i govore puno o zivotu i o izglubljenoj ljubavi...ne ne pisem to iz svoga iskustva to je napisala jedna osoba koja je jako nesretna u ljubavi bila...bar tako zakljucujem po pismu...eo procitajte ga i mozda se i vi nadete u njemu...ajde uzivajte..pozzz
e da matea necem aj tebi cam ukljuciti no no!!:))
ajde pozz svima, sve vas pozz uzivajte jos dok mozete....
sjecas li se?
Pitanja naviru...Pitam se, sjetis li se kada onog dana kada sam te doslovce ukrao, stavio u auto i odveo nekuda daleko?Kuda, ni sam nisam znao. Zelio sam te samo za sebe, ti toga nisi bila svijesna.
Pitam se, sjetis li se katkad onog malog stola u onome kaficu gdje sam ti ukrao prvi poljubac, a ti se namrstila kao da si progutala limun.Sjetis li se ikada grana starog bagrema ispod kojih sam te ljubio, sada znam da nisi taj bagrem ni vidjela.Sjecas li se onog uskog putica koji je vodio izmedju drveca, gdje sam ja jadan, naivan i presretan mislio da su mi pored poljubaca poklonjene i mrvice osjecaja?
Zadovoljio bih se i mrvicama, nisam dobio ni njih. Bila si daleka,tajanstvena.Topila si se u mome zagrljaju, poslije si taj isti zagrljaj prezrela.Tvoje misli su bile poklonjene njemu, iskljucivo njemu.Nitko to na tebi nije primjetio jer si uvijek bila leprsava i neuhvatljiva.Pratio sam te kao sjena, kao necista savjest.iritirao te, znam, ali znaj da sam zivio za sjajni pogled tvoga oka, za svaki osmijeh, za svaku tvoju rijec.Bio sam ti dosadan, opterecivala te moja paznja, premda mi to nikada nisi dala do znanja.Uvijek si govorila pred svima da me ljubis. Voljela me nisi nikada , a oni tvoji gromoglasni poljupci u lice i celo su samo bili potvrda tvojih rijeci. Njima si gazila moje srce..Ja sam samo sutio i pratio tvoje pokrete na podijumu, uvijek iznova odusevljen tvojim temperamentom i ljubavi koju si iskazivala prema glazbi.Postao sam ljubomoran i na glazbu.
Sjetis li se ikada nas, nase ljubavi…,
Ja se sjecam svakog detalja, svake minute, svakog pokreta.Svakog pogleda .
Svog ushicenja i nevjerice da si pored mene.Znaj, uvijek ces ostati tu, negdje duboko u skrovitom kutku mog ranjenog srca, u meni, premda sam donio odluku da odem od tebe, nasih prijatelja, te da te prepustim snovima i pozelim ti srecu s nekim.
Kasno je ljubavi. Zamrli su zvukovi tuzne pjesme iz moga srca…
Ipak, hvala ti sto me nisi nikada nazvala svojom ljubavi.Odlazak bi jos bio tezi.Jer, lako je napisati-volim. Znaj, ni leptir ne slijece ako cvijeta nema.
jednom si mi tuznom i nesretnom vratila osmijeh.Volio bih znati da li je to bio rezultat tvoje dobrote, ili si to uradila iz sazaljenja.Mene ipak ne zali.
Volio bih ti postaviti par pitanja, ali znam da nemam prava nista pitati.Ti si se sa mnom samo igrala.Mozda su ti moji osjecaji nepoznati?Ipak znaj, ono jutro kada si se poput brsljana obavila oko mene, pozelio sam i istovremeno prokleo sudbinu sto nisam rodjen kao suza,negdje u zjenici tvog oka, da ti njezno kliznem niz lice i umrem na usnama.Tu me je sudbina okrutno prikratila.
Zelim te sresti negdje u nekoj dalekoj zemlji, na nekom drugom kontinentu gdje nema bagremova, kada vrijeme ostavi trag na nasim licima, i upitati te- jesi li sretna? Osobno ti zelim svu srecu ovoga svijeta.
Post je objavljen 12.04.2007. u 00:37 sati.