Mozda je konacno vrijeme da napisem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveća nesreća moga života,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog sreće koja je bila nesreća,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osječam sažaljenje prema tebi...
Gadiš mi se;
Nisi ostao muško, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica, đubre....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silonog gađenja prema tebi,
A smatrala sam te anđelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko bice,
Ma ti si odvratan!!!!
Reći cu ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni,
I ne moram te nikada vise sresti jer u tebi
Nikada vise neću vidjeti čovjeka.
Zbogom zauvijek
Nesrećo moje mladosti....
Post je objavljen 12.04.2007. u 14:43 sati.