'Zašto se loše stvari događaju onim ljudima koji to ne zaslužuju...?' da,ja...ovaj...ne...
htjela sam napisat posto o svemu što se dogodilo u ovih par dana,u italiji,jučer...ali nemam snage...nemam više snage ni zašto,kao da je polovica mene otpala...znam,nije vrijedno tuge,ali si nemogu pomoći...zasto ja nisam osoba sa samopouzdanjem,sa malom dozom umišljenosti i sebičnosti jer tada nebih dopuštavala ljudima da me uništavaju...
...killing me softly...
zasto se meni događaju takve stvari,zašto mi to rade osobe koje sam voljela kao braću,zasto mi to neprestano rade...kažu da dajem i brinem previše za druge,ali ja neznam drugačije...za osobu koju volim sve bi napravila...ali kad te sjebe...neznam dal više mogu voljeti ikoga...ne zato sto ne želim,već me strah da opet nebudem povrijeđena po 10 put...osjećam se jadno jer sam opet popušila foru,opet me preplavila rijeka licimjerja i...ne mogu se izraziti...opet pokušavam pomoći samoj sebe,krenuti dalje...novi početak,novi ljudi...ali to će pričekati jer...
'Can broken heart be fixed?'
Žao mi je...
Some one loved
Some one I love
A friend like family
I destroyed it all
Yet I don’t know what I did all
I feel like a kid
Hopeless and scared
Not sure what to do
Or
Who to go to,
What would make this better?
I have no clue
I need this person
I thought she needed me
But now I lost her
And I guess she lost me
Post je objavljen 11.04.2007. u 18:23 sati.