I tako ja ne pisah neko vrijeme.
Nije mi se dalo. I nisam stigao. I još sila drugih razloga.
A nije da nisam imao o čemu pisati. I nije da nisam imao inspiracije. Nekako se uvijek našlo nešto hitnije od pisanja nekoliko redaka na blogu.
A mogao sam opisati posjet Pazinu. I tamošnjem Istrakonu.
I mogao sam balegati o tome kako mi se život promijenio nakon što prestah pušiti. A u biti nije.
I mogao sam pisati o još jednoj virozi.
I o ispraznosti života. Kad nekog operiraju, a osoba se oporavi dovoljno da je puste doma. Pa ta osoba nešto kasnije biva vraćena u bolnicu, gdje i umre. Nije se dogodilo u mojoj obitelji, pa nema potrebe da mi izražavate sućut.
Kako je lijepo sa ekipom piti. Pivo. Medicu. Vino. Pa čak i limunadu. Ili kavu. Lijepo je družiti se. Uživo.
I mogao bih pisati o BlackBerry uređaju zvanom Pearl. Koji mi leži kraj tipkovnice. I o tome može li se o BlackBerry usluzi postati ovisan. Ja još nisam. A valjda i neću.
I vidim da je konačno broj posjetiteljica i posjetitelja ove stranice prešao 1000. Bravo ja. Možda na kraju ipak počnem pisati nešto što će privući više posjeta.
A možda me početak slijedeće viroze čini malo nekonzistentnim?
I tako slušajući
Whole Lotta Rosie - AC/DC {The Very Best} 04:12
[112Kbps, Stereo] 1996
pozdravljam se sa vama za danas...
Post je objavljen 11.04.2007. u 16:10 sati.