Marketing
Uskršnje piknikarenje - ususret rođendanskom slavlju!
Kao što znaju svi pripadnici istraživačke sekcije, kao i ostali akteri Sljemenarenja, dobar partaj započinje Znakom. Gazda Janez, Buljofor, Tzitze Minus i moja malenkost tada ustvrdismo da je dobar znak za dobar partaj - avion na vedrom plavom nebu, koji garantira pregršt pluseva. Tako i bijaše.
Premda su Kocka i Ćuskija, kao i još poneki članovi kolektiva, zaradili neviđeni i prvoklasni minus jer su inicirali Piknik, zatim ga premjestili sa nedjelje na ponedjeljak i onda u ponedjeljak sat prije odlaska javili da su u kvaru i da ipak neće doći, Dudov i ja smo se zajedno s još nekoliko srčanih Samoboraca odvažili na taj plemeniti korak sa geslom: istražimo!
Mladi luk, šunka, masline, deniš vajt, samoborska rakija, kukuruzni kruh, rotkvice, jaja, paprika, rajčica i pokoji krpelj.
Favorit je među svima, dakako, bio mladi luk.
Nekima je bilo dosta mladog luka.
A neki su se smješili i dalje.
Zatim je uslijedio jedini logični korak, koji se ne bi baš očekivao od potpisnika ovih redova - Sport. Aha!
A nakon frizbija došao je još jedan omiljeni član među kolektivom, te se odmah izmislio novi sport koji kombinira rukomet, nogomet i ragbi (e jebemu ne mogu se trenutno sjetit originalnog imena). Nakon toga uslijedila je odbojka, a zatim nogomet gdje su pobjedu izovljevali Žuti (naravno, odjeća nije znak boje, kao što ni boja nije znak odjeće).
Podijeliti svoju sreću sa drugim dragim prijateljima nije plus sam po sebi, ali tu sreću iskoristiti kao temelj za izgradnju nove, kolektivnije sreće možda nagovješćuje pluseve.
Dakle, 30. 4. je službeni rođendan ovog bloga. To je ponedjeljak. U utorak je 1. maj, dan svih radnika, ali ujedno i neradni dan. Predlažem otisnuće u samoborsko gorje kao zajedničku proslavu dana radnika i (rođen)dana Javne kuće izlazećeg sunca, krenemo u ponedjeljak popodne, proslava rođendana do večernjih i jutarnjih sati, spavanac i buđenje na 1.5. kad se kolektivno bavimo piknikom, sportom i sličnim stvarima. Sve sekcije su dobrodošle.
Stazicom ima kojih 45min do Velikog dola, gdje smo piknikarili, uživali na suncu i bavili se sportom (ima čak i improvizirani nogometni, odbojkaški, itd. teren). Spavamo u vrećama pod vedrim nebom. Za razliku od Sljemena, prostrana livada, neveliki uspon, zelena trava, obližnji planinarski dom (sa grahom i inim potrepštinama), zagarantirani.
Kako stići do Samobora? Predlažem, da kao dio popravnog ispita, Ćuskija oformi biciklističku sekciju, a Kocka automobilističku. Kad jednom stignemo u Samobor ondje će nas dočekati Samoborci širokog srca i prijevoz do Velikog dola može (kao što je to bio slučaj za uskršnji piknik) proći uz slušanje Mozarta i Haydna. Što više reći nego da i ta dva sjajnika jamče prvoklasnu zabavu na tragu Ljačevih dnevničkih zapisa.
Fl3go
P.S. Tko pogodi koju sam samoborsku znamenitost napokon vidio u subotu častim ga snopom mladoga luka.
Post je objavljen 11.04.2007. u 12:57 sati.