U ovom teškom trenutku kada grad obavija sunce, a moje tijelo znoj...sjetih se tebe ljubavi moja kako šećeš ulicom.....sjetih se onih dana kad smo dijelili poglede .....na hladnom hodnjiku ekonomske škole....nije mi bilo važno tko je kraj nas....samo ti si mi davao nadu za bolje sutra....maštam o nama kako ćemo jednog dana....skupa šetati gružem s gas maskama, kako će mo po kontenerima tražiti plastične boce da prehranimo naše zajedničko dijete...nadam se da ćemo jednoga dana uvalom zajedno šetati i gurati kolica naše voljene dijece....dragi moj ja čeznem za tobom.....tvoj osmijeh...pogled...hod....kosa.....usta....nos....noge....ruke....stomak.....mome životu daju smisao....nadam se da i ti gajiš ovakve šporke misli kao ja .........jer ja znam da smo mi stvoreni jedno za drugo....ovaj post je posvećen samo tebe i nikome više......jer znam da smo stvoreni jedno za drugo......samo ti jedno pitanje u ovakvom trenutku mogu postaviti a to je..............GAVRO ŽENI MEEEEEEEEEEEEE???? nadam se da ćemo zajedno doživjeti starost... igledati naše unuke i praunuke kako rasu....da ćemo se zajedno ispunjavati u djelima i naravno šporkim radnjama......
neka ti ova slika bude primjer nas dvoje....
nemoj da te bude strah iskazati mi ljubav......
jer dragi...........
znaš da me dovodiš do.............
čak nas zajedno vidim i u životinjskome svijetu
i dragi...................
samo da znaš .....uvijek kada budeš bježao od mene ja ću te uvijek stići
i naravno .....spremam ti nešto posebno za prvu bračnu noć.....samo za tebe iz ljubavi ......
jer znam da to volišš.....
već nas vidim zajedno....
a sada želim ti nešto pokazati................znam da je to nesreća ali ne mogu odoljeti......
ovako ću te čekati za oltarom.......
neka i tvoje odijelo bude ovako maštovito kao i moje.....
i također pripremila sam ti poseban poklon za našu ženidbu ti samo reci koji ti se najviše sviđa i ja ću ti ga pokloniti