Zasto promjene izazivaju toliki strah? Bilo kakve? Pa cak i na bolje? NEMAM JEBENOG POJMA... Ali cinjenica da promjene izazivaju strah je potpuno istinita... Bas neki dan pokusao sam se ispricati jednoj davno zaboravljenoj prijateljici i osjecao sam se dobro za vrijeme i nakon toga... TO bi opisao nekim oblikom promjene... Promjena mog stava prema njoj, promjena naseg odnosa koji je bio na razini ignoriranja i neprimjecivanja, promjena percepcije koju imam prema njoj od sada pa nadalje, a nadam se i promjena njezinog misljenja o meni (ako je bilo sjebano)...
I zasto nam je onda toliko tesko mijenjati nesto, bilo sto? Sebe... Tebe... Nju... Njega... Nas... Njih... Dok je u biti to jedan sasvim normalan cin dokazivanja sebi da smo ljudi, barem da smo onakvi ljudi koji su vec polagano izumrli s naslovnica ovog drustva... Da smo moralni, da si priznajemo pogreske, da trazimo oprost, da sami prastamo, da nam je stalo kako nas dozivljavaju bliznji oko nas, da smo u najmanju ruku ispravni i iskreni prema samom sebi a poslije toga i okolini...
Ako sam u nesto siguran onda je to cinjenica da sam si priznao vlastite pogresko tokom zivota i da imam definitivnu zelju za mijenjanjem... vjerujem da to nije tolko tesko koliko izgleda... pa cak i na dnevnoj bazi...
PROBAJTE I VI...
Post je objavljen 11.04.2007. u 11:54 sati.