Da...Jako ˝in love˝..Hvala Bogu što postoje subote i rođendani i sve slično...Hvala Bogu što postoji osoba do koje mi je jako stalo i koja se "konačno opametila", nakon dobra 2 mjeseca...Ok sam ja, ljubavi, ne boj se ti....Taj dečko je u moj život ušao potpuno nenadano, neočekivano, a opet kao da ima neko poslanje, kao da je tu da mi ispuni golemu prazninu u duši..Toliko sam sretna da se to zaista ne može nikako opisati. On je melem na moje ranjeno i izigrano srce, jedini kojemu sam se približila nakon što sam imala niz pizdarija s bivšim dečkom, jedini za kojeg se zasigurno nisam bojala da bih s njegove strane ostala povrijeđena...Sama sam to tražila, pa za naš "prekid" ne bih krivila njega...Zašto "prekid"? Nismo skupa jer je možda tako i bolje za jedno vrijeme...Dajem mu vremena i prostora da se snađe, a ako ćemo vidjeti da to ne ide, jednostavno ćemo ostati jako dobri prijatelji, kao što smo bili i do sad..Takav je dogovor bio..Nećemo u ništa siliti, ako će biti bezveze.Dosta sam riskirala, baš kao i on, ali nadam se da neće biti uzalud ( ) i da će se moje želje obistiniti..jer opet nakon dugog vremena opet volim, opet osjećam da nekome pripadam, bez svih briga...
Srčeko moje, ti si mi sve..you make my heart go boom...like this -
Šaljem ti
Post je objavljen 10.04.2007. u 21:52 sati.