otvorio sam,
bez špijanja jer čekam malera.
njih dvoje, uredno zakopčani, uredno odjeveni, on u menadžerskom odijelu, ona u konzervativno-ukusnom kostimu,
neizmjerno nasmješeni,
nesnishodljivo uljudni
"Je'l vas kao mladog čovjeka zabrinjava ovo što se događa svijetu, ovo što znanstvenici ...?"
Sestro, vrlo.
Nekoliko sam već puta uhvatio virtualno pero i umočio ga u virtualnu tintarnicu da nešto nadrljam,
ali odustajem
Loše sam koncentracije, nedorečen, nesuvisao: nemušt. Zadnjih nekoliko godina pogotovo.
Bolje mi odgovaraju neuhvatljive forme
"Što vi mislite o tome, biste li nam mogli reći?" pita ona.
Ne nada se da ću ih pustiti unutra.
Smiješim joj se: "Svašta, ali ne mogu vam ništa sad, ovako na vratima.."
Smiješe se, klimaju glavom, doh, "Naravno, ovako smo vas nenadno..." Mnogo se smiješimo.
Pitam ih tko su, što hoće.
Ona otvara kožni fascikl, vadi Kulu stražara,
Cerim se, odmahujem glavom, ona se smiješi, "Vidim, prepoznajete".
Prepoznajem.
Došli smo do onog trenutka kad je i meni i njima jasno da ću vrlo brzo zatvoriti vrata.
Ovaj put ne hladno i indiferentno, već iznenađujuće ljubazno,
ali svi znamo da je druženju kraj.
Mlada pokušava još nešto sa Biblijom,
pita me jesam li znao da je još prije dvije tisuće godina zapisano da će ljudi uništiti svijet,
velim da nisam, ne slušam je više,
zamalo ih pitam "Imate li neki web-sajt pa da tamo potražim?",
ali se zaustavljam u zadnji tren
lijepo pozdravljam,
i zatvaram vrata.
Nisu uvrijeđeni, i dalje su
neizmjerno nasmješeni,
nesnishodljivo uljudni
i ukusno odjeveni.
Imali su me jedno kratko vrijeme.
Što da im velim?
Drago mi je da ima ljudi kojima nije mrsko nakon posla obući se ukusno
i ići od vrata do vrata, kucati,
uljudno postavljati pitanja od značaja,
koja me epistemološki izjedaju,
ali
dvije tisuće godina stara književno-didaktička moralka
nije rješenje svih problema.
Niti najvažnija knjiga na popisu literature.
A ako baš, uostalom, i dođe do ispita, planiram ga proći kao i sve dosadašnje -
improvizirajući.
Post je objavljen 10.04.2007. u 18:40 sati.