Nakon moje jadikovke o bezposlenosti stiže jedna o prezaposlenosti... Zapravo,mora li se moje pisanje uvijek svesti na cendranje o ovom ili onom? Danas nakon dugo vremena imam slobodno popodne,klinci malretiraju moju mamu,a muž nešto "jako važno" drkelja po dvorištu. Naoržana rolom wc papira,ne zbog velike nužde već zbog svog organa njuha koji zadnjih 48 sati bez prestanka ostavlja sluzavi trag gdje god stigne,odlučila sam se družit sa ovom naprednom tehnologijom i ostavit vam pisani trag o svojoj živosti. Dakle,nakon mukotrpne potrage dobila sam posao,maltene ko iz p...čke,natječaj još nije bio zatvoren,a ja sam već radila i ono najčudnije,bila prijavljena. Nije da sam oduševljena poslom,ali dok ne doleti nekaj boljeg treba stisnut zube i izdržat. Jedina satisfakcija u cijeloj prići mi je ta da su ljudi s kojima surađujem jako zadovoljni mojim radom...nije da se falim,al kaj je istina,istina je... Iako je proljeće,sve cvjeta i zeleni se,ptičice pjevaju,još uvijek nisam raspložena za neke poetske radove,a da ne trkeljam i ne bulaznim previše,strateški ću se povući sa ovih prostora još na neko vrijeme...Budite mi dobro i dobri....
Post je objavljen 10.04.2007. u 18:05 sati.