Richard Yongjae O'Neill-Shostakovich : Jazz Suite No.2-Waltz
Dvorana Lisinski 10. travnja 2007.
koncert
Lidia Baich violina i Richard Hyung-Ki Joo glasovir
Na programu: Mozart, Prokofjev, Šoštaković i Franck
Dvoje mladih, savršenih umjetnika
i evo jedne od skladbi koju su izveli
Dobih zadatak da nadopunim pjesmu,
prihvatio sam i ljutim se
ne može to tako
pjesma mora biti osobna u cijelosti
a ne da je krpaju razni pjesnici
hehehe
toliko od mene..
???
Gledajući izrođenu liniju života na dlanu
Što tone u dubinu svoje prozračnosti
Pir za umrle pogled trese misli
U zrcalu ne vidim tebe
Noć stoji pred zatvorenim očima
I liniju života cijepa na dvije
Vrijeme stoji
Ali kiša lije
Pere povorku
Slomljenih mirisa
Slomljenih dodira
Slomljenih zvukova
Do posljednjeg počivališta u sjenama duše
Miliuje lica naša,
odijeljena tišinom.
Zamišljaš zvijezdu nad prvim pogledom na more
i sjećaš se stranaca
kako opijeni vinom
pješače pristaništima tvojih snova.
Ne znaš,
ne možeš znati,
koliko je tekućine potrebno iz očiju bogova
da te zanesu taktovi kapi
u susretu sa Zemljom.
Čuješ li molitvu krizantema
sa mjesta gdje snivaju duše predaka
nošene strašću i nemirom?
Kad utihnu posljednji akordi
Vremena sreće i zaslijepljenosti,
kakve nove tonove nam život sprema?
Čije se sjenke igraju po zidu uspomena
I na čijim ramenima anđeli sreće sjede,
Veselo pozdravljajući miljenike sudbine,
Dok mi, isposnički, čekamo razrješenje grijeha?
Nije svijet prestao postojati zato
Jer su se dva crna oka urotila protiv osmjeha.
To su se dvije kapi dugo skupljale i usudile,
Otkinuti sa srca, da otplove u vječnost,
Da zaliju duše nestale i neproživljene mladosti.
I dok tronuti palimo svijeće
u tišini i s pijetetom
nad humcima umrlih ljubavi,
dok se samo stihom prisjećamo
osjećaja, zanosa i sjaja
zbog kojih smo nekoć
plakali i bdjeli,
uz nas i dalje prolaze životi,
neki ljudi
zaneseni,
neki ljudi
opijeni.....
Opijeni ljubav ljubavlju ponovo grade
na zgarištima čudnovate smrti
kad ljubav više ljubav nije
a zlobnik neki pokušao da se smije
jer namjerniku neće dati
oživjeti ljubav u tom gradu
punom sjena iz vremena prošlog
od oluja u kojima si brodove kroz maglu vodila
do ogledala izokrećući vrijeme naopako
znaš li u kom smjeru…
ljubav čovjeka zanese
Autori:: Tomislav H. Dida & Vedrana Jukić &" miris dunje" & Vitae & Sjedokosi