Marketing
* Ići ćemo daleko * U nama nepoznato *
Daleko je od svog svijeta.
Pjesma se nastavlja, riječi se nižu, staklo pukne samo ponekad....
A ona sve to promatra kroz taman veo.
Iskrivljava li to sliku?
Jesu li zbog toga osmjesi lažni,
je li beskraj gotov za tren
ili sekuda traje poneku vječnost...
Ona sanja more.
I ptice.
Visine.
Let.
Želi slobodu, brdo lanaca
preko kojih će ugledati plavi horizont,
kugle, utege
privezane za noge kojih se nikada
neće otarasiti,
da je privlače zemlji,
majčici zemlji, da joj ne daju da poleti,
jer ako poleti, doći će preblizu suncu,
i krila će se njezina otopiti.
Sluša lišće,
kako šušti,
ali još ga ne čuje
ne,
ono govori,
ali možda ne njoj.
Jer, napokon,
to nije njen svijet.
Njeno ognjište puno pepela
je s druge strane duge,
više ne gori,
tinja
tek tinja.
Ugasila ga je nedavno,
ostavila svoje srce,
pošla u potragu za novim
-srcem, životom?
I možda joj je
žao.
Možda.
Post je objavljen 10.04.2007. u 16:31 sati.