Mojim rukama klize
Neuhvatljive i kratke sreće.
Reci mi, kako ovaj put,
Završetka i bola biti neće.
Reci mi to, kad dugin pogled,
Uhvatim u tvojim zjenicama,
I preskočim labavu granicu
Između stvarnosti i snova.
Reci mi, kako ovo nije tek zanos,
Kad me guši ovoliko, razvaljuje me,
U prividu tvog božanskog zova.
Kad mi u stvarnosti budeš,
Poljupcima brisao suze iz oka,
Znat ćeš da sam zauvjek tvoja,
I da je ljubav čista, iskrena i duboka.
* * *
Spremila sam nove želje
U nacrte budućeg života.
Složila ih, pomilovala čeznutljivo,
I pohranila u mapu nekih davnih snova,
Što se trebaju jednom dosanjati.
Ime sam ti napisala na usnama,
Pa ti ga poljupcima utisnula,
U nezaborav naše ljubavi.
Daj mi samo trenutak jedan
Da nas pretvorim u vječnost.
Dozvoli očima nade da probiju,
Maglom ovite vrhunce beskonačnosti.
Umornom danu udahni smjelo
Još jedan trenutak vremena više,
Onoliko, koliko je potrebno,
Da nam se ruke dodirnu,
I stope u vječitom trajanju.