evo..opet me nešto nagnalo da počnem pisati, pitam se ima li smisla uopće išta započinjati kad na kraju sve ispadne uzaludno, sve se na kraju svede na puko ništa, na nulu, na bijedu i jad koji vladaju mojim bićem i cjelokupnim svemirom, okružen sam zlom, licemjerjem i patnjom koja dopire sa svih strana, mladi ljudi umiru a ja se pitam zašto? zašto u kurac zašto se to događa, Bože gdje li si sada kad te trebaju ljudi, gdje se skrivaš, zašto si odsutan, zašto nas stvori? Odgovori mi da znam jesi li mrtav ili živ? Za mene si mrtav.... jer u dobra govna si nas uvalio, u dobra govna zvana život, rođeni smo da trpimo sve jebene nesreće ovoga svijeta, a zašto? to je moje pitanje koje si postavljam, postoji li uopće odgovor, znaš li ga ti uopće.. sve više vjerujem tj. već polako znam da si plod ljudske mašte..mislim ko te ne bi izmislio kad se ovakva sranja događaju u svijetu, ti si ta posljednja nada čovjeku, običnom malom čovjeku a nada je uzaludna jer nam ona ništa ne garantira, onda je samo paravan za još veća zla kroz koja moramo proć da bi došli u tzv. vječni život, u vječnost, koliko puta sam već čuo tu riječ... vječnost...što je to ima li to veze s tobom ili je to samo još jedan od paravana i bjega od naše očite sudbine..od smrti..e pa meni je dosta ne želim više bježati od očitoga..umrijet ću, pa šta svi su dosad umrli i po mojim razmišlanjima mislim da nisu dosegli vječnost, mislim da su postali hrana crvima i to je to, vječnost je sjebana stvar i ti ako uopće postojiš to dobro znaš... ako si toliko dobar zašto sve ovo dopuštaš...zašto dopuštaš da se ljudi osjećaju nevoljeno, odbačeno i odjebano od svijeta, zašto dopuštaš da ljudi postaju đubrad i da normalnim ljudima rade sranja, jeli naša sloboda zaista toga vrijedna? jel vrijedna svega ovoga, svako ko se s imalo mozga osvrne oko sebe uvidjet će da ovako više ne može, jel ovako izgleda propast svijeta, jel ovo apokalipsa, kraj? bilo bi mi čudno misliti da nije...nije li ovo samo obmana poslana s vrha, nije li sve ovo samo laž, varka, da bi pojedinci postigli ono što žele? što više navodim razloga to mi je manja volja za životom, stalno čujem da je život dar i da se ne treba potrošit uzalud, ali ja te opet pitam kakav mi je to dar, jeli to zaista dar božji, mrzi li nas bog toliko da uživa u našoj svakodnevnoj patnji??? želim umrijet, želim smrt jer nisam siguran da želim znat kuda sve ovo vodi, ne želim bit sudionik svega ovoga, ako se ovo zove život ŽELIM SMRT, želim napustiti ovaj svijet a to je jedino moguće na taj možda naoko okrutan i sebičan način ali to je jedini izlaz, spreman sam na sve, spreman sam, ne želim ništa što mi ovo društvo želi dati, ne želim ništa njihvo, rađe odabirem smrt, ne mogu protiv sebe, ja jednostavno nisam duša kojom se manipulira, gazi i vijeđa druge, dosta sam toga već proživio i ne sviđa mi se to, jel to zaista to, jel to sve od jebenog života što možeš dobiti???, odbijam biti takav, odbijam biti đubre i stoka, pa ako sam zbog toga manje čovjek neka tako bude, možda čitaču i jesam vrijedan prijezira, možda bi me trebalo osuditi zbog ovih riječi, možda bi me trebalo podvrgnuti još težim fizičkim kaznama, spreman sam ih sve prihvatiti samo u zamjenu za nešto drugo jer gore od ovoga ne može, možda na ovome svijetu postoji ili će u budućnosti postojati duša koja će sve ovo što pišem shvatiti, možda i ja postanem nečiji odgojitelj kao što je Nietzcheu bio Schopenhauer, možda će jednom postojat netko sličan meni tko će shvatit ova slova, do tad će ove riječi ostat samo mrtvo slovo na papiru koje će svi izbjegavat premda će duboko u sebi znat da su ove riječi vječna i nepokolebljiva istina, ljudi su plitki i površni kritiziraju nešto što uopće ne razumiju jer ako nisu nikad bili u ovoj situaciji ni ne mogu spoznat zid pred kojim se nalazim, rub litice s koje polako bacam svoje ovozemaljsko beživotno tijelo i odlazim u ništavilo i mrak...neki bolji svijet ....suza radosnica kotrlja se niz moje lice...letim......
Post je objavljen 10.04.2007. u 02:10 sati.