danas sam se probudila u dosta očajnom stanju iako nisam imala razloga za to...
no danas su mi misli bile usmjerene u krivom smjeru, i ne znam da li sam opet otvorila pandorinu kutiju....ali mogla sam šutjeti.
zamolila sam Boga da me On čini i čuva dobrom...konačan osjećaj današnjeg dana izgleda kao da nisam zeznula stvar..no svakako se moram potruditi a što manje ja a što više On...tj..da ja potpuno izostanem
čuvaj me moj mili i tvoje dijete poklonjeno meni.
malo smo zajedno...i oboje mi jako nedostajete
Post je objavljen 10.04.2007. u 02:14 sati.