Ironija je u tome što sjedim na nekoj vrsti stranputnice. Ne po filmu, ne. To je vrlo dobar film, inače. Hm. Daleko od topika bježim da ne pišem o tome. Mislim, u svakom slučaju postoji ovdje dva faktora jedan sa obje strane i jedan od njih sluša pjesme o tome o čemu on razmišlja. Wow, koincidencija. Kaže da postoji, elem, drugi. Netko drugi vozi, netko joj drugi priča. I dobivam instint dići se iz kreveta i pisati, i onda me lupi – kretino. Momak, it's the way of the world. Štoš sad? Razmišljat o tome?
Elem, ovaj blog ima tendenciju samo meni biti jasan. Ponekad naiđem na post koji ni meni nije jasnan, o čemu sam pisao i tko je u pitanju i slično. I onda se pitam koliko je to bilo važno tada? Uf, ogromna važnost blijedi kroz godine jerbo mi je sada to sve totalna enigma. Štoviše, kaj me bitga? Bilo pa prošlo! I vežem se na prvi paragraf – bilo pa prošlo...
Hoću li se ovoga sjetit za par desetljeća? I, zapravo, kaj me briga? Štoš sad? Razmišljat o tome?
Stvari se mjenjaju kao stilovi u albumima bendova koje sam prije slušao.- Valjda zato što se toliko stil mijenja – mijenjaju li sve stvari stil? Ono, kava mi se pila tada, sada ne. Što to reći meni želi? Da je kava promjenila stil? Ili sam ga ja promjeio? Mrzim pitanja , ima ih previše. Ne da mi se pitati nova jer imam dojam da ih nitko neće odgovoriti...
Da ne stanem na pitanju, evo konstatacije.

Post je objavljen 10.04.2007. u 00:40 sati.