Marketing
nakon puno vremena...
Neki dan sam u bolnici ugledala muškarca za kojeg sam odmah znala kako ga znam, samo mi je bilo malo teže smjestiti ga u odgovarajući pretinac. Kratki trud i skužim kako se radi o mom ex dečku iz doba kraja srednje škole. Dakle, ne vidjesmo se 20 godina!!! Čovječe! Izgleda isto kao i onda! Nije ni posijedio!
Priđem, upitam: "A., jesi li to ti?!"
On pogleda i s potpunim neprepoznavanjem odgovori: "Aha. "
Velim ja: "Ja sam A., iz tamo-i-tamo!"
I sjetio se! Kaže kako me nikad ne bi prepoznao da se nisam prva javila!
Oženjen (nadam se, sretno), otac četvero djece... Polomljen... Ali se oporavlja, čini se uspješno!
Izgleda baš dobro!
Danas putovah kratko. Slučajno sam nabasala na majku moje prve velike simpatije + ljubavi iz kasnoosmoškolskih i rano srednjoškolskih dana. Putovala je s njegovom kćeri iz propalog mu braka. Sjela sam s njima, igramo remi i pijemo kavu do kraja puta. Kaže njegova majka kako još uvijek mašta da ćemo se nas dvoje jednom spojiti. Zgodna maštarija. Ostvarenje nemoguće.
Zvao me ex, ali ne muž. Bolestan. Možda i opako. Baš mi je žao. Čini se osamljenim. Zabrinuta...
Ostalo, kako moj rod veli: "ni v rit, ni mimo" Željela bih brzo znati što se događa i vrijedi li truda. Valjda trema, neugoda, a možda i nezainteresiranost. Kriva procjena možda. Vidjet ćemo.
Post je objavljen 09.04.2007. u 23:51 sati.