Kad vas netko pita koja je zemlja izlazeceg sunca, reci cete da je to Japan.
Kad vas netko pita koja je zemlja vulkana, reci cete da je to Island.
Zemljom zelenih pasnjaka vjerojatno cete nazvati Irsku.
Medjutim, zemlja u kojoj sunce izlazi prije nego u Japanu, zemlja u kojoj gradovi nastaju na vulkanskim kraterima koji i danas oblikuju krajolik i zemlja u kojoj na svakog covjeka ide 15 ovaca koje se secu po beskrajnim pasnjacima je Novi Zeland.
A srediste Novog Zelanda je Auckland. Nije glavni grad i administrativni centar drzave, ali je zacijelo prometno i gospodarsko srediste Polinezije, smjesteno na prevlaci na kojoj je sjeverni otok najuzi, tako da njegova glavna luka ima izlaz na istocnu, a pomocna luka, udaljena svega 6 kilometara od glavne, na zapadnu obalu Novog Zealanda.
Auckland ne nudi nista spektakularno, ali to ga niposto ne cini manje zanimljivim. On je vjerojatno najrjedje naseljena metropola u kojoj kozmopolitski gradjani, koji gotovo uopce nemaju nikakvog pojma o satu, vremenu i rokovima, zive zivot kakav mi vidimo samo na reklamama i filmovima.
Grad je razvucen preko nekoliko ugaslih vulkana prekrivenih gustom sumom, a tek strogi centar odaje izgled poslovnog sredista regije...

...i u njemu se ispreplicu svi stilovi zadnih stotinjak godina, najvise viktorijanski vladini objekti i moderne gradjevine novog doba...

U samom sredistu luke nalazi se nekoliko objekata koju svjedoce o povijesti grada koji je nastao kao prirodno zasticena i strateski smjestena luka, poput poste, carine ili lucke uprave...

...a oko njih se nalazi srediste novozelanskog businessa.


Sredistem grada prolazi glavna arterija, Queens Street, na kojoj se odvija drustveni zivot, a neki nisu mogli odoljeti shoppingu iako grad na kraju svijeta ne nudi nista posebno ako dolazite iz Dubaija, azijskog shopping giganta...

...ali ulica u svoja tri kilometra pokazuje sve stilove kojima se u Aucklandu gradilo....


...a gradilo se na sve moguce nacine i bez pretjeranih ogranicenja arhitektima koji su se sami pobrinuli za sklad starog, novog i jos novijeg, postujuci moderene potrebe grada i novozelandsku tradiciju i povijest luke. Tako je npr. luksuzni hotel Hilton izgradjen u samoj luci...

...i to na stoljetnom pristanistu, te se do njega dolazi preko platforme koja stoji na hrastovim balvanima nabijenim jos davno u muljevito lucko dno...

Za parkove se u gradu nisu trebali posebno brinuti. Naime, svaki dio kojeg nisu prekrili betonom je gusta suptropska suma puna zimzelenog drveca, palmi i paprati, medju kojima se istice fern, simbol Novog Zelanda. Gradski park velik nekoliko kvadratnih kilometara se smjestio izmedju zivahnog gradskog sredista i obliznjeg vulkanskog brda na kojemu se sada nalazi muzej. Sa mramorne ulice se preko ceste ulazi u prasumu u kojoj buku automobila zamjenjuje zvuk papiga i brojnih vodenih tokova.

Na samom rubu parka se nalazi sveucilisni kompleks, cije su zgrade smjetene u bivse urede guvernera i Vlade, iz doba kad se kolonijom upravljalo iz Aucklanda...

Danas kompleks predstavlja jedan od najugodnijih prostora za ucenje i studiranje. Preko dvadeset fakulteta sa svim pratecim objektima je smjesteno unutar pet minuta hoda, razdvojenih parkovima i spojenih mostovima i tunelima, sve na bespreijekornoj razini urednosti i cistoce...

Za kraj, jedan objekt dominira gradom i odudara svojom velicinom cak i od nebodera u luci. Televizijski toranj...

Bili smo na njemu, ali o tome drugi put.
Post je objavljen 09.04.2007. u 20:31 sati.