Bez tebe sam list na vjetru,
suza izgubljena u lišću,
patnik u šumi i moru očaja,
na cesti opasnih krivina
na kojoj vrebaju zakoni tmina.
Bez tebe Vjero moja,
Nado moja, Bože moj,
ne mogu bez Tebe,
jer Ti si dom gdje duša moja stanuje,
snaga moja, svjetlost i postojanost,
hram, u kojem se ulijevaju riječi
nade, utjehe i dobrote.
Ti si topli ogrtač u zimskoj noći,
sve što me učvršćuje, gradi i jača.
Ti si rame na koje se oslanjam
u sitne sate noći,
i svemoguća ruka
nad uzburkanom pučinom.
Odmjeravaš me u svemu što nisam,
a morao bi biti,
u svemu što jesam,
a ne bi smio biti.
Uvijek me upućuješ na pravu stranu
tamo gdje stoluju istina i pravda,
da tjeran vjerom izrastem visoko,
da svakom riječju život obnavljam,
da svakim djelom Oca svoga slavim,
i u slavi Tvojoj dijete Božje budem.
Dva puta (psalam):
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zboru podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem o Zakonu
njegovu misli dan i noć. On je kao stablo zasađeno pored voda tekućica što
u svoje vrijeme plod donosi, lišće mu nikad ne vene a sve što rodi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su kao pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer, Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih.
Post je objavljen 09.04.2007. u 23:03 sati.