Uvečer, kroz prozor odškrinuti,
Pri kraju jednog od težih mi dana,
Sasvim tiho i neprimjetno,
U sobu je ušla Keana.
I dok prisustva slatkog njenog,
Svjestan ja nisam ni bivao,
Raspršila je brige i jade mi sve
Koje sam u sebi potiskivao.
Vilinskom rukom je povela mene,
Otvorio prozor sam širom.
Na nebeskom svodu vidjeh joj lice,
Bijah prožet beskrajnim mirom.
Čudo to bijaše usred zime,
Odmah joj znadoh i ime!
KEANA!!! kriknuh ja, onako u sebi,
MOJE SRCE PRIPADA TEBI!!!
Keana, Keana, nedostaješ mi!
Gdje si, slatka i draga Keana?!
Živim u nadi da doći ćeš Ti!
Vratit ćeš mi se jednoga dana!
Post je objavljen 09.04.2007. u 21:51 sati.