Danom te jasnim dozivam,
Privijajući želju i čežnju,
Na svoje grudi, bespomoćna.
Snovima te mirisnim zovem,
Mislima željnim prozivam,
Rukama ispruženim isčekujem,
Drhtajem treperavim tražim.
Mole te moje čulne usne,
Oživi uspavanu putenost,
Odvažno me zatalasaj
Da buknem do usijanja.
Onim svojim pogledom
Uznesi me do nebesa,
A na lice mi nabaci, osmjehom,
Izraz sreće i poželjnosti.
Ti, čarobnjače moćni,
Stvaraoče svih nježnosti
I strastvenih osjećanja.
Ako mi poslije svega
I leđa naglo okreneš,
Neću zažaliti, ni zaplakati,
Dajem ti svoju riječ.
Možda samo jedan
Preponosni žuti cvijet,
Uvene u međuprostoru,
Što ga neki, zaboravom, nazvaše.