Marketing
Evo mene opet...
Danas sam provela zanimljiv dan. Imali smo župno hodočašće. Kao što ste možda već načuli, župa Sv. Mihael Arkanđel Donji Miholjac ove godine obilježava 950 godina postojanja bog čega je zapravo i najstarija župa naše biskupije. Ovaj jubilej obilježavamo s mnoštvo događaja koji će tek slijediti a uvod u sve to je bilo upravo ovo hodočašće.
Krenuli smo jutros poslije 9 sati kako bismo došli u Đakovo na svetu misu u pola 11 koju je predvodio biskup Marin Srakić. Nisam ni spomenila da je išlo čak devet autobusa, doduše, nisu bili puni, ali nema važno. Tako da smo i popunili katedralu u Đakovu.
Nakon posjeta Đakovu smo produžili put Vukovara gdje smo izmolili križni put na Vukovarskom groblju. Naravno da je tekst bio prilagođen situaciji pa su se u većini postaja spominjali, naravno uz Isusa, i naši branitelji. Posjetili smo u Vukovaru i Ovčaru. Osim samog spomenika, bili smo i u hangaru, kojeg su uredili za posjetitelje da si malo posvjeste što se sve tu zbivalo jer zaista se to ne smiije ni zaboravti ali ni ponoviti!!! Za one kkoji nikad nsu bili u samom hangaru, malo ću opisati atmosferu. Svi znamo šta su hangari, ogromne skloništa gdje su poljoprivrednici držali svoje traktore i slično, a kako ima i nekoliko vrata malih - za ljude - to je mjesto bilo savreno za vojsku JNA da nadgleda hrvatske dragovoljce koje su zatočili. Na njima su se iživljavali, mučili ih, klali, tko zna što se sve nutri događalo - sam pakao! Od 200 ljudi koji su završili unutri , njih četvero su već umrli unutri, a ostale su odvodili, mučeći ih ubijali i pokapali u masovne grobnice. Sam hangar je napravljen tako da kad se uđe unutra, prostorija je zamračena, a na zidovima se vide slike svih tih pognulih branitelja (među kojima je i jedan poznati - Siniša Glavašević), ali se slike pale naizmjenično, možda svaka treća gori istovremeno. Na podu je slama na kojoj su ostavili dokumente onih koji su bili unutra, njihove osobne iskaznice, putovnice, svjedođbe, diplome, satove, slke, ključeve i slično. U samom središtu se nalazi kao neka velika spirala u čijem je središtu svijeća, a kroz nju su ispisali imena svakoga od poginulih, što simbolizira, na žalost njihovu smrt, ali i činjenicu, istinu i utjehu da ih zapravo na kraju čeka svjetlo, sam Bog! Voljela bih da svi jednom posjete Ovčaru, čisto da shvate što se događalo na ovim prostorima, i na čemu trebamo biti zahvalni!!!
DOGODILO SE JEDNOM I NIKADA VIŠE!!!!!
I na kraju smo išli do Aljmaša gdje smo imali klanjanje Gospi Aljmaškoj.
Putem nazad je bilo zanimljivo, kao i uvijek se pjevalo i bili smo na kraju sretni.
Zaista i jak duhovni dan!!!
Sve vas Bog blagoslovo...
Marina
Post je objavljen 09.04.2007. u 20:45 sati.