UCINI VISE NEGO DA SE SAMO NASMIJES BUDALAMA
Jednom davno bio jedan budalast covjek, kojeg poslase da kupi brasno i sol. On uze tanjur kako bi u njemu donio kupljenu robu. "Pazi", rece covjek koji ga je slao, "da se te dvije stvari ne pomijesaju. Zelim ih odvojene." Kad je trgovac napunio tanjur sa brasnom, i izvagao sol,budala rece: "Nemoj ju pomijesati sa brasnom. Pokazat cu ti gdje se moze staviti." I on preokrene tanjur sa namjerom da podmetne praznu povrsinu, to jest drugu stranu tanjura, na koju je trebalo staviti sol. Brasno se, naravno, prosulo. Ali, sol je bila na sigurnom. Vrativsi se nazad covjeku koji ga je poslao, budala rece: "Evo ti soli." "Vrlo dobro", rece covjek, "samo, gdje je brasno?" "Moralo bi biti ovdje", rece budala i prevrnu tanjur. cim to ucini sol se prosu, a od brasna, naravno, nije bilo ni traga. Tako je i sa ljudima. Ucineci jednu stvar, za koju misle da je ispravna, oni mogu upropastiti drugu, koja je jednako dobra. Kada se to dogodi sa mislima umjesto sa djelima, covjek je izgubljen, bez obzira sto on smatra da je njegovo razmisljanje logicno. Nasmijao si se ovoj sali o budali, a sada, da li bi ucinio nesto vise? Razmisli o svojim mislima kao da su one brasno i sol.
(pruzeto iz knjige Idries Shah, PUT SUFIJA, prijevod Miroslav Bozovic)
Post je objavljen 09.04.2007. u 19:28 sati.