Shvatila sam da već neko vrijeme živim u iluziji, daleko od stvarnosti.... Kako mi je samo palo na pamet da sam ga bar malo upoznala u godinu dana? Sad shvaćam da je on za mene velika nepoznanica i da ga nikada ni neću do kraja upoznati...kako sam uopće mogla pomisliti da je drugačiji i da nije GOVNO, kada je baš isti kao i svi drugi...da bar ne posjeduje to nešto kada te pogleda i zagrli i kada te natjera da zaboraviš na sve...da bar nije u stanju smirit svaki moj pokušaj svađe...i nakon što mi je dopustio da pomislim kako je stvarno dobra osoba i da možda postoji netko tko te ne želi povrijediti, on je jednostavno otišao...kao da je svemu kraj i prije nego što je počelo...nije ništa rekao, a ja ne znam gdje je, šta je s njim, s kim je, šta radi, zašto je nedostupan, kao da je nestao, a iza sebe je ostavio samo poneku, lijepu uspomenu i jedno veliko razočarenje koje će dugo ostati u meni. Al čak i sad, samu sebe ne mogu uvjerit da je loš...šta mi se to događa??? F..., a stvarno mi se sviđa...zapravo se ne mogu odlučit dal ga više mrzim ili volim... Mislim da počinjem shvaćat...volim te, mrzim te, ali drugoj ne dam te, danima, noćima, ti si mi pred očima...
Post je objavljen 09.04.2007. u 18:19 sati.