Je li moguće promijeniti se u potpunosti, roditi neiskvarenu istinu iz vec oronule svijesti,
Istisnuti jauk kroz stisnute zube, disati i postati sudionik vlastitog zanosa.
Nemogucnost me ubija , uvijek i opet…
Milijun zelja, samo nebo je granica kazu. Mrzim tu jednu rijec koja unosi razdor.
Nista me ne moze zaustaviti, samo vlastita nemoc. Izrazavanje je vrijedilo.
Zrtvujem se opet i uvijek iznova…
Sam pogled na oziljke boli,
Tijesno mi je u sebi, Izlazim iz sebe i unistavam se.
Odakle potjece? Zasto je u meni?
Biti ce dobro jer opet sarkazam popravlja stvari.
Bole me granice i greske, osjecam tezinu odluke koja ne zeli preko mojih usana.
Kljucno je kako sve uvijek zvuci stalozeno….
Zasto ne znam? Opet se ne razumijem…
NIKADA NISAM BILA BLIZE BESKONACNOSTI NEGO SADA…
Kali
Post je objavljen 09.04.2007. u 17:42 sati.