Marketing
"S mudrim će se sreća uvijek družiti."
Ovo gori vam je citati Pometa Trpeze, lika iz Držićevog "Dunda Maroja".
Ubi me lektira, a ovo je jedna od onih boljih koje se vrlo rijetko nađu, pa ima mnogo dobrih/zanimljivih/poučnih citata, među njima i ovaj.
Ja sam još uvijek (hvala na pitanju!) dobro, jednostavno uživam na ovim praznicima.
Jučer je bilo fantastično.
Na misu otiđoh sama, moji su to već ranije obavili. Putem sam srela Susjeda, koji je pametan i načitan čovjek (mora da mu je mozak teži od slona!), pa smo vodili jedan vrlo mudri razgovor.
Tribala bih to češće prakticirati.
Nas četvero smo zatim otišli na ručak (nakon mukotrpnog pregovaranja oko lokacije 
) i sreli neke ljude, kojima smo se najmanje nadali...
Obišli smo i Tibbyne, čak i Franka i Marie, ali moram priznati da mi je najzanimljivije bilo na okupu mojih dragih rođaka.
Ivan i Niko, moja dva veeeeelika (nisu li svi veći od mene?!), zgodna i pametna rođaka su bila totalno u nekom svom elementu i toliko su se preseravali, da se Bart i ja nismo prestali cerekati.
Npr:
Niko ide sa mnom u školu, pa mu Ivan, priko mene, pokušava namistiti cure.
Ivan: "Ti onako bez veze slikaš svoje iz razreda, pa doneseš Niki da bira. A Niko, ti joj se javi kad je vidiš na hodniku, da cure vide koliko si zgodan! Iako mene ništa ne napaljuješ!" (Za to vrime ga hvata za guzicu...?!)
Niko: "A, kada je ja ne mogu naći u onoj gomili koliko je mala! (Sagne se, glumeći da me doziva) Di si?"
Ja se kao naljutim...
Ivan: "Pljusni ga!"
Ja: "Rado, al ga ne mogu dohvatit."
Onda se nijh dvojica potuku, Ivan prikliješti Niku na pod: "Sada ga možeš! Ajde!"
Ja: "Sad mogu i tebe dobavit..."
Niko (onako ležerno): "Ivane, imaš ti možda sidu? S obzirom koliko cura imaš?"
Ivan: "To sada uopće nije važno... Nego, vratimo se mi vama..."
I tako u nedogled....
-Stalno smo skrivali oca od policije; čas u vrt, čas u hladnjak.
Danas je malo mirnije, ali se već pripremamo za Bartov rođendan. Doslovno smo renovirali kuću-izgubim se tražeći namještaj, kada sam prvi put vidila promjenu, mislila sam da sam negdje zalutala...
Mlijemo orase, bajame, čokoladu, telefon neprestano zvoni, ja brojim novce da vidim imam li dosta za poklon...
Uf!
KAD UMREM OTIĆI ĆU U RAJ, JER SAM ŽIVIO U PAKLU!
Post je objavljen 09.04.2007. u 14:09 sati.