Zar se ne sjećaš? Zar je to bilo tako davno? Nije…. Daj sjeti se…
Bili smo djeca i željeli smo sve….željeli smo zaplivati do mjeseca, držali bi se za ruke, ali ni jedan od nas nije mogao voditi….
Sjećaš li se kako smo trčali livadama i onda se bacali u visoku travu…?!
Ne sjećaš se…..ne želiš se sjetiti…
Zajedno smo putovali kroz odrastanje i kad bi ja pala ti bi me podignuo…..to isto sam ja činila tebi…
Kao nježna djeca smijali smo se….da….luckasta djeca s mozgom djetinjstva…
Glazba i glasovi svuda oko nas…odrasli smo….
Morali smo se naučiti brinuti se o sebi…..teško nam je…ali uspjeli smo…
I više nas ne privlače jednake stvari….putovi nam se razilaze…
Postao si ono što ja nisam željela da postaneš….toliko se dobro poznajemo da sad više ne znamo što volimo, što želimo….i ponekad si toliko stran da se pitam: « Ej kako ti je ime? Koliko ti je godina?»
Vrijeme za otkrivanje je isteklo….
«Zaplivajmo do mjeseca»- rekao si svojoj Ledenoj Kraljici koja se nedavno pojavila…
osjećam se kao da si iščupao dio našeg djetinjstva, zgužvao ga i zaboravio….
Ne velim da se ja odlično ponašam….baš suprotno…kriva sam koliko i ti….jer se i u mome životu pojavila nova osoba, pojavio se On- Gospodin Savršeni( tako on veli za sebe).
Ali…NITKO NIJE SAVRŠEN!!! TKO ŽELI BITI «NITKO»?
Osjećaš li kako se udaljavamo? Osjećaš li i ti da dolazi kraj?
Još malo i neće više biti našeg prijateljstva s beneficijima….moramo to shvatiti….zajedno…
I prije nego što potonemo u dubok san, želim čuti da ovo još nije kraj……
Post je objavljen 09.04.2007. u 13:01 sati.