Zašto?
Zato što se budim u pola noći plačući jer nije tu.
Zašto?
Zato što nemam pametnijeg posla pa po cijele dane mislim na njega.
A znam da to nije dobro. Jebiga!
Sad će me takovo raspoloženje držati danima dok sama sebi ne priznam da ga trebam. A ni to mi neće pomoći.
*sada želim jedan extra post o nečemu (boga pitaj o čemu), ali kada krenem da pišem…sistem shutdown*