Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/toxic123

Marketing

Just Be iliti Post #7

"Kirsty Hawkshaw - Just Be"

"I was lost and I'm still lost
But I feel so much better

You could travel a world
But you can't runaway
From the person
You are in your heart

You could be
Who you want to be
Make us believe in you
Keep all your light in the dark

If you're searching for the truth
You must look in the mirror
And make sense
Of what you can see

Just be
Just be

They say learning
To love yourself
Is the first step that you take
When you want to be real

Flying on planes
To exotic locations
Won't teach you
How beauty feels

Face up to the fact
That you are
Who you are
And nothing can change that belief

Just be
Just be

Cause now I know
It's not so far
To where I go
That I respond
It's inside me

I need to just be
Just be
"

DJ Tiesto feat. Kirsty Hawkshaw - Just be


Danas sam vas odlučio počastiti jednom lijepom pjesmom sa, po meni, inspirirajućim riječima. Nažalost, rijetki su trenutci u kojima možemo "Just Be". Hrpe maski i fasadi, zidovi za zidovima i površinski, zabavni prikazi nas samih nismo mi. Rijetko to primjetimo. Zadovoljavamo kriterije, I guess. Čije, pitam se. Zar smo svi toliko nisko spali? Jeste primjetili možda moderno doba. Ja nisam. Primjetio sam da se nismo pomakli nimalo. Od hrpe i tona godina koje učimo iz povijesti, hrpe spektakularnih otkrića i napredaka - sve što smo mi "upisali" u buduću knjigu povijesti je par redova. I puno marki, dignutih noseva, ratova i uništavanja svijeta. Wooow. Do you call THAT progress, or what? Svi glumimo da smo nešto što nismo i toliko preokupiramo sami sebe time da vrlo često zaboravimo pogledati ikog kraj sebe. "Vidi, onaj čovjek plače. Pitam se jel primjetio da imam prekrasnu, novu, Armanijevu košulju?" ili možda "Vidi pa ja imam hrpu novaca. Kaj da sad radim? Joj, znam! Idem skupit' još ubijajuć, kradeći i lažući nevine ljude. Yaaaay!"
Jeste primjetili sličnost sa sobom u nekom primjeru? Ako jeste, pohvalno je bar da se možete VIDJETI. Mnogi zaborave i to. Često, čak i ja sam. Ono, sjediš i zapitaš se u jednom trenu "A za koji ja to k***c radim?!". Zar doista mislite da ste bolji kad imate više moći ili novaca od drugih? Kad imate 200 prijatelja, a ne samo 3? Utjecajnost? Poznanstva=dobre veze (bilo poslovne, bilo emocionalne)? Daj, molim te... Pa da se zatekneš jednog dana kako umireš sam? A od 200 ljudi, nikog? Samo hrpa skupih stvari i moći koja nikad neće ući u povijest? Ne zvuči lijepo. Doista ne zvuči.

Možda, ali samo možda, ako jednom skineš "masku" sa svog lica ju skine i onaj kraj tebe. Možda na kraju svi budemo jednostavni i prirodni, pa i naučimo raditi skupa za "sutra". Možda nas to konačno i promijeni iz robova materijalizma u sretne ljude modernog doba. One koji znaju pomoći sami sebi, ali i drugima. Budućnost evolucije čovjeka ne leži u napravama ili tehnologiji. U srži, cijela povijest čovjeka to i dokazuje. Vrijeme je išlo, a mi smo gradili SEBE, a ne samo tehnologiju, zgrade i spomenike umjetnosti. Izgradnja je prestala. Možda da joj se vratimo?

Ali samo možda...



Post je objavljen 09.04.2007. u 11:44 sati.