Neke su stvari čarobne. Pivo je piće koje se proizvodi gotovo svuda u svijetu i ima brojne poklonike, no između svih tih vrsta postoji jedna koja se izdvaja kako kvalitetom, tako i pričom koja je obavija. Usprkos različitim mišljenjima i ukusima, po meni je samo jedna pivska kraljica. Stella Artois. Nekako je umjetnička, profinjena, a osobe koje je piju nikako ne mogu zamisliti kao masne, debele pivopije sa ogromnim trbuhom. Ja nisam pasionirani ljubitelj piva, niti se mogu nazvati poznavateljem, više sam ekspert za vina i to crna, ali me Stella Artois još odavna fascinirala, pa dio te fascinacije nosim i danas.
Sve je počelo davne 1366. godine u Belgijskom gradiću Leuvenu kada je osnovana pivovara Den Horen. Gotovo jedno stoljeće poslje u gradiću je utemeljen Univerzitet (koji je jedan od najstarijih katoličkih univerziteta koji i danas postoje u svijetu) pa su brojni studenti iz svih krajeva svijeta imali prigodu isprobati pivo po kojem je Leuven bio tako poznat. Nakon nekog vremena univerzitet postaje najznačajniji pokrovitelj pivovare. Početkom 18. stoljeća uz Leuven se veže ime Senastiana Artoisa koji pobjeđuje na natjecanju pivara i dobija titulu "Master brewer of Den Horen" nakon čega 1717. godine i pivovara mijenja ime u Artois Brewery.
Ime kakvo danas nosi dobiva 1926. godine, kada se za Božić stvara novo specijalno pivo nazvano Stella prema latinskoj riječi za zvijezdu.
Originalna pivivara je uništena u zračnoj invaziji za vrijeme prvog svjetskog rata.
Leuven je gradić koji se nalazi 20 kilometara istočno od Brisela, gradić iz čijeg svakog kutka izbija dašak tradicije, gradić poznat po gotičkim građevinama i crkvi Svetog Petra u kojem visi slavna "Posljednja večera" Therrya Boustsa. Također važno je spomenuti kako je za vrijeme bombardiranja u prvom svjetskom ratu uništen gotovo cijeli gradić pa tako i velika knjižnica unutar zgrade univerziteta sa više od 300.000 knjiga, a za vrijeme drugog svjetskog rata ironično, ponovilo se uništenje ovaj put 900.000 rukopisa i knjiga.
No vratimo se na pivo i poseban ritual koji započinje posebno oblikovanom čašom "Chalice glass" koja podsjeća na kalež u katoličkoj tradiciji. Prvi korak je uvijek purifikacija odnosno čišćenje i ispiranje u hladnoj vodi kako bi staklo postiglo istu temperaturu kao i pivo. Zatim drugi korak koji se naziva žrtvovanje, jer se prve kapi iz pivskog spremnika nikada ne hvataju u čašu. Tekućina se sipa tako što se čaša drži nagnuta pod kutem od 45 stupnjeva kako bi pjena bila adekvatna količini tekućine, odnosno kako je ne bi bilo ni previše ni premalo. Čaša se pri tome okreće i polagano uspravlja. Zatim se brzo odmiče kako zaostale kapi ne bi kapnule u čašu, jer one u doticaju sa zrakom oksidiraju i mijenjaju okus pivu. Višak pjene odnosno krupni mjehurići sa vrha čaše uklanjalu se "rezanjem" metalnim nožem. U konačnici visina pjene mora odgovarati debljini dva prsta. Posljednji korak je uranjanje čaše u hladnu vodu i posluživanje.
Ritual izgleda ovako:
Od 1997. godine organizira se i svjetsko prvenstvo "World Draught Master Championship" koje okuplja najbolje svjetske barmene što se natječu u vještinama opisanog protokola serviranja piva.
Pivo nema onaj elitni status kakav ima vino, ali ovo pivo me razuvjerava u nekim mojim predrasudama.
Ono što me gotovo najviše fascinira jesu reklame za Stellu Artois. Upečatljivi filmski uratci. Većinu svakodnevnih reklamnih pojava u medijima zaobilazim na način da daljinski držim u ruci, i na najmanji znak kako počinju reklame ja promijenim kanal. No kod ovih reklama to nije slučaj. Neke od njih bi mogao gledati satima. Njihove reklame ne nose poruku "kupujte, naš proizvod je najbolji" uz gomilu laži i praznih obećanja. Njihove reklame naprosto dokumentiraju jednu situaciju i na umjetnički način je predstavljaju gledateljstvu. Poput filma su. Odgledaj i uživaj. Zapravo me na pisanje članka o ovoj vrsti piva i potakla reklama koja je posljednjih mjesec dana aktualna kod nas.
U nastavku: gledajte i uživajte...
Aries
Post je objavljen 09.04.2007. u 11:07 sati.