Evo, baš iduće srijede, kad se čita lijepo Evanđelje o ukazanju uskrslog Krista apostolima, na njihovom putu u Emaus (Lk 24, 13-35), i ja krećem na svoj novi životni korak - suradnja s Udrugom Zdenac, najprije nekoliko mjeseci u Splitu, Pujanke 77, a onda - uz Božju pomoć i vaše molitve - dalje...I tako - dok su oni putovali iz Jeruzalema, u Emaus, ja putujem iz Zagreba, u Split, u raspoloženju možda pomalo sličnom njihovom: "Oni se snuždeni zaustave...Kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen...A mi se nadasmo...A zbuniše nas...Odoše nato i neki naši na grob...ali njega ne vidješe..."
A On će im: "...Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi da uđe u svoju slavu?"
Uto se približe selu (Splitu : ) kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu (eh, i to mi je poznato : ) : "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!"
I uniđe da ostane s njima!!!
Ostani s nama
Eto, i ja se (čeznutljivo) pridružujem njihovu navaljivanju, nadajući se da nikad neće iščeznuti...Iš-čeznuti - može značiti i da nikad neće prestati biti predmet naših - čežnji...
Slika iz "Emausa" u Stubičkim Toplicama, kamo smo se prošle godine Antonija i ja spustile pješice preko Sljemena, noseći p. Luki njegovu štolu u Krapinske Toplice 27.06.2006, kada je nakon točno 3 godine nastavio svakodnevno služiti sv. misu
Post je objavljen 09.04.2007. u 08:32 sati.