Nakon dužeg perioda javljam se i ja. Unatoč dugotrajnom inspiracijskom vakuumu. Kako sam ja superkul i fensi i hrabro zadirem u sve moguće osjetljive teme, ovog puta ću se pozabavit većinskom religijom u Hrvata i običajima koji ju prate ovih Uskršnjih dana.
So comes The Story...
Galoni krvi suza i znoja taktički dozirani proteklih tjedan dana s namjerom da uvjere moje roditelje da ću ja uvenut u Zagrebu ako ostanem sama, SAMA, apsolutno sama, 4 dana koliko ovo praznikovanje traje, ipak su bili dovoljni i u petak popodne, tradiocionalno i po načelima posta&nemrsa, gušila sam se u pečenoj hobotnici umjetnički prekrivenom brdom jednako tako pečenih krumpira i domaćoj blitvi. Nakon uobičajene priče, rutinske provjere indeksa, procesnih mjerenja mojih dimenzija (jer su svaki put kad dođem doma različite, što se direktno nadovezuje na prethodni odlazak od doma, a funkcija su vremena t = dolazak[n] – odlazak[n-1]; ako je t<=30 dana mama me ne voli, else, kupuje mi novu modnu kolekciju) majka je objavila da se po dobroj staroj katoličkoj tradiciji koja se temelji među ostalim na, 5 (ako se ne varam) crkvenih zapovijedi, treba ispuniti onu koja kaže «Jednom se godišnje ispovijedi i o Uskrsu pričesti». Ja baš inače nisam tip koji funkcionira pod pritiskom i ispunjava zapovijedi tek tako ali sam nekako osjetila da će biti veselja i odlučila biti dobra Hrvatica katolkinja ovih dana.
Epizoda 1. «Odrješenje»
U subotu rano ujutro odosmo u centar. Prvo smo nabavili janjet'ne jer - što bolje paše uz kapul'cu mladu?!? Kad smo zbrinuli naša grešna tijela za sutrašnji dan, krenuli smo pobrinuti se za još grešnije duše. Jedva se probijamo kroz kutije pune zečeva koji su načičkani na ulazu u Crkvu i mirno čekaju da ih neko razmaženo, neodgovorno, škrbavo dijete iznateže za uši za Uskrs i baci u kontejner sljedećeg dana. Grozota. I ulazim. Skrušeno priznajem da je to bila moja prva ispovijed nakon podužeg perioda i također moram priznati da sam ispala iz forme po pitanju prepričavanja gadosti i opačina koje radim klečeći na drvenoj stepenici u drvenom sanduku dimenzije 50x50cm gledajući kroz željeznu rešetku trbuh nepoznatog klerika. I tako uđem, kršćanski pohvalimo Isusa i Mariju, i ja kleknem. «Kad si se zadnji put ispovijedila? Što si zgriješila?» Ja pokušam inžinjerskim pristupom i spomenem 7 glavnih grijeha, čisto faktički. I šutim. A on će meni, ne možemo tako, morate mi konkretno reći. I ja mu školski nabrojim glavne grijehe. I opet šutim. Onda se sjetim i pripomenem da nisam išla na mise i držala se katoličkih običaja jer znam da vole diskutirati o takvoj vrsti grešnosti. A moj fantom s druge strane rešetke ispali: «Koliko imaš kila?» Ja speechless. Kakvo je to pitanje? Izmislim broj i čekam objašnjenje. Ništa. «Jesi se ikad opila?» Paaa... Prije nego što sam uspjela formulirati ikakav odgovor, začujem «Znate li kako se kaže? Muškarac kad se opije je svinja, a žena...(prijeteća tišina)». Ja zbunj again. Cross-fire se nastavlja. «Jeste li udani?» Ne. «Imate li momka?» Da? «Jeste li bludni sa njim?» Ha??? «Imate li nešto strašnije i veće za priznati?» I osjećam da očekuje priznanje o abortusu, orgijama, uzimanju teških droga, trgovini bijelim robljem i jedva se suzdržavam da mu ne odbrusim. Ali pristojno odgovorim i dopustim mu još nekoliko pitanja. I naposlijetku izađem, ne znajući dal da se smijem ili ponizno kleknem again i još se jednom pokajem. Poslije sam razmišljala o tim čudim pitanjima i jako se rastužila kad sam shvatila da me sve intrigantno pitao samo reda radi i da je ograničeni šovinist. Žena ne smije piti alkohol, dok muškarac (svećenici included) mogu. I zašto me nije pitao koristim li kondome? Zašto mi nije održao prodiku o svetosti i čistoći? Zašto nije obavio svoj posao kako treba? Postoji li knjiga žalbe u koju se upišeš ako nisi zadovoljan načinom na koji si dobio odrješenje grijeha? Udruga za zaštitu grešnih katolika? Druga prilika? Bi li me ijedan svećenik primio da mu kažem – ma bila sam u susjednom sanduku ima 5 minuta ali nisam baš zadovoljna pa sam došla malo do vas? Nisam nikog ubila meanwhile ali eto...
Epizoda 2. «Posvećenje»
U neko kasnije popodnevno doba, toga istog dana, majka mi je uručila simpatičnu košaricu sa žutim pilićima i jajima&sirnicom(pincom) i zamolila da odnesem istu u lokalnu, kvartovsku crkvu na blagoslov. U duhu dobre katolkinje, s veseljem sam odskakutala do crkve. Inače, takva događanja su mi jedina prilika da susretnem ljude iz osnovne i iz kvarta pa mi nisu uopće mrska. Naravno, u moderno, relativno nedavno sagrađeno monumentalno zdanje nisam stala jer je dobri katolički duh toga dana zavladao širom masom. Ipak, tradicija je tradicija, treba blagosloviti košarice, dovesti cijelu širu familiju, srediti se kao za pir, odmjeriti košare slijeva i zdesna jer ako su ljepše/punije/bogatije potrebna je hitna dislokacija na mjesto gdje ćeš TI biti zvijezda tih 20 minuta koliko traje manifestacija. I tako, malo smo pjevali crkvene evergreene («Krist na žalu»...), malo slušali čovjeka u bijeloj halji, donirali koju kunu za novo auto/stan/zvono/štagod i onda je don krenuo crkvom i škropio vodom sve i svih. Mene je pošteno zalio i unatoč činjenici da smo ja i susjeda došle prljavokose nismo to shvatile osobno. Ali sam čula u pozadini glasove bakica ne koje nije pala nijedna kapljica i one su gunđale kako nisu blagoslovljene zbog toga. Sirote. Nisam sigurna, al imam dojam da su se vratile unutra i intervenirale po tom pitanju. Putem do doma opet sam kontemplirala. I shvatila da ima nešto u tom blagoslovu. Naime, inače mrzim tvrdo kuhana jaja i smrde mi i ne jedem ih ali za Uskrs mi to jedno poškropljeno jaje elegantno klizne u želudac. Fantastika.
Postoji i Epizoda 3. «Ispunjenje» koja se odnosi na večernju misu i sve što uz nju ide, ali sam odlučila da ju neću napisati jer a) nisam sigurna jesam li već dosad povrijedila nečije osjećaje ili eventualno pretjerala pa bolje da se zaustavim b) zabavne mise se održavaju svake nedjelje i svatko može otići na njih. Jednom prigodom u SC-a sam skupila studentski vodič za katoličku mladež u kojem postoje informacije o svim župama u Zagrebu i vremenima održavanja misa i druženja mladih. Pa ako koga zanima, neka javi. c) gledala sam Malnara sinoć i on je isto pričao o religiji i bio jako ozbiljan pa si ja stoga ne mogu dopustiti daljnju neozbiljnost.
Inače sam zamijetila prisutsvo poveće doze ozbiljnosti i suzdržanosti u sebi. Apsolutno sam šokirana i uznemirana. Nisam svjesna postojanja recentnijih zbivanja koja bi mogla uzrokovati tako nešto. Mislim da je to samo kratkotrajna, brzoprolazeća faza. I da ću se uskoro vratiti otrovnija, provokativnija i senzacionalnija nego ikad!!!! Do tada, mir s vama....
Vaša Transformatorica
Post je objavljen 09.04.2007. u 01:12 sati.