Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malena005

Marketing

SRETAN USKRS!!!

Neka radost uskrsnuća vrati vjeru u život...
Neka nestane zlo, a prevlada dobro...
Neka vam ljubav bude oslonac, a sreća vječni pratilac...
SRETAN USKRS!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Evo dragi moji čitatelji... Uskrs je najveći krščanski blagdan... blagdan kad je najbolje prikazana moć Spasitelja našega Isusa Krista... on je izašao iz groba na kojem je bio kamen, i uskrsnuo je unatoč tome kaj su ga pazili i stražari... on ima moć riječi... on je umro za nas i za naše grijehe... i za uzvrat nije tražio ništa... on je na Zemlju došao radi grešnika, a ne radi pravednika... pa tak kaj ja nebum sad pisala o nečemu kaj već svi znamo... privest ću i ovaj post kraju... i zapamtite... uvijek zahvaljujte kaj su vam oprošteni grijesi i kaj baš vi dobivate drugu priliku...važno je nikad ne prestati zahvaljivati...

"Zahvali srcem prepunim,
zahvali Ocu svetomu,
zahvali jer ti je dao,
Isusa, sina svog..."


Btw...danas je opet jedan rođendan...jednom dalmatincu...Zlatku...pa hajde mali...sve najbolje...party


POSLJEDNJE ZBOGOM ROBERTU...
..hm...da i u ovo blagolovljeno vrijeme...ostala sam bez jedne osobe manje...bez jednog prijatelja manje...Robi je bio predivna osoba...uvijek je znao oraspoložiti ljude oko sebe i uvijek nas je znao nasmijati...bio je pun nade, optimizma...zračio je vedrinom i srećom...a sad ga više nema...nema ga s nama...i sad kad se prisjećam svega...suza mi kapa iz oka...i teće po hladnom licu...a nikaj...možemo se osloniti na molitvu...moramo moliti za njega...a on nas bu kak anđel s neba pazil...zbogom prijatelju...nebum te pozabila...pokoj duši tvojoj...

Image Hosted by ImageShack.us

Dino Jelusić - Molim nebo da te vrati

ja stao sam sam u parku sred kiše
gdje ljuljačka tvoja još tužno se njiše

i molio vjetar da tiho te zove
da vratiš se natrag u moje snove

sve je prazno i park i klupa
i školska kreda više ne piše

da znaš samo kako smo tužni
sišla bi dolje i otišla ne bi više

i molim nebo da te vrati
da opet sjednemo u zadnju klupu
i da ti pjevam našu pjesmu
kad zvono školsko kraj sata označi

sve je prazno i park i klupa
i školska kreda više ne piše

da znaš samo kako smo tužni
sišla bi dolje i otišla ne bi više
(i ja sasm molila nebo kaj nam vrati Robija...al niš...niko me ne sluša...niko me ne želi čuti)

Post je objavljen 08.04.2007. u 14:05 sati.